Kasipović nas opet ostavlja?

Bez obzira da li napustio Vladu Republike Srpske ovo ljeto ili sa ostalim brodolomnicima iz SNSD-a i njihovih koalicionih partija dočekao njen krah za dvije godine na jesen, ministarovanje Antona Kasipovića u resoru prosvete i kulture u RS ostaće upamćeno kao crni period obrazovnog sistema u RS i vrijeme u kome Srbska uopšte nije ni imala kulturnu politiku. Svjestan je svog učinka i sam Kasipović je danas najavio svoju ostavku na ministarsku funkciju, umotanu u pohabani celofan principijelnosti i dosljednosti, pa je svoju odluku o povlačenju obrazložio neispunjavanjem  obećanja datog studentima da će u junu mjesecu ove godine početi izgradnja četvrtog paviljona Studentskog centra "Nikola Tesla" u Banjoj Luci. Samo naivni mogu povjerovati u ovaj razlog kao presudan u odluci  Kasipovića da  zatraži  od predsjednika Vlade Aleksandra Džombića da bude razriješen dužnosti ministra. Niije prvi put da Kasipović licitira s svojom ostavkom. I ranije je tražio  da bude razriješen s funkcije potpredsjednika Vlade RS-a, jer, kako je tada tvrdio, suviše obaveza imao u resoru prosvjete i kulture. To spinovanje javnosti se izvjesno vrijeme „vrtilo“, ali ta šala nikada nije ni bila shvaćena ozbiljno pa je tako i završila kao Kasipovićeva principijelnost i dosljednost, u zaboravu. Ovo obećanje da će otići s ministarske pozicije dao je još početkom aprila, ukoliko do kraja juna ne počne izgradnja novih smještajnih kapaciteta u ovom studentskom centru, na koji akademci čekaju godinama. Juni je prošao, a od radova nema ništa, kao što ni u budžetu nema ništa za ovaj projekat.  Smještajni kapaciteti u Studerntskom centru pokrivaju samo 7 posto potreba u odnosu na ukupan broj studenata na banjalučkom univerzitetu. Svake godine više od polovine onih koji konkurišu za smještaj u SC „Nikola Tesla“ nije u mogućnosti  da ostvari to pravo zbog malih kapacita u ovoj ustanovi i to je činjenica koju je i sam Kasipović isticao još prije dvije godine.  To samo govori o nedostatku realnosti u planiranju prioritetnih obaveza ministarstva preko koga su prešle stotine miliona maraka iz tzv.“socijalno-razvojne komponente“  kojom  je olakšavan  budžet i račun posebnih namjena sa sredstvima od privatizacije,  na razne sportske dvorane i fiskulturne sale  i škole . Tako je ministar prosvete otkrio do posjeduje do  tada nepoznatu  sklonost  ka  neimarskim  podvizima  koja se temelji  na  njegovom  opsjednutošću  investicijama  kao balkanskom  ishodištu  svakog  velikog bogaćenja u krakom roku.  U svemu tome za potrebe,  studentskog standarda nije se našlo novaca  kao što se nije našlo sredstava ni za fundamentalne projekte u kulturi ali jesu milioni za BLIFF, filmski festival koji je „igrao samo jedno ljeto“,  tek toliko da bi crvenim tepihom prošle njegove najveće zvijezde – prvaci vladajuće crvene stranke,  sve sa suprugama.  Nakon tog blefa  nestalo je i „tradicionalnog festivala“, i tepiha i miliona koje je sa sobom u Češku, nakon što se sa državnim mecenama „razdružila“ u Banjaluci, ponijela  anonimana organizarorka . Spisak grijeha, promašaja i štetočinstva  učinjenog za proteklih više od šest godina u djelovanju ministarstva peosvete i kulture i samog ministra impresivno je dugačak ali se, kao najpogibeljini među njime, izdvaja devastacija visokog obrazovanja u RS. Kasipović će ostati upamćen kao  ministar koji je na velika vrata u akademsku zajednicu uveo profit a izbacio znanje, omogućivši da se u svakoj pristojnijoj baraci, sa dva tri gostujuća predavača, zametne univerzitet  koji će služiti kao  štamparija  VSS diploma za mnogo novca  ali za malo znanja.  Metastaze ove boleštine dovele su do toga da se sa štancanja  običnih diploma prešlo na serijsku prouzvodnju  doktora nauka . Tako je na nekoliko privatnih univerziteta u Banjaluci magistriralo i doktoriralo više našpih „naučnih nada“ nego na svim javnim fakultetima u ovom gradu. U obrazovnom sistemu u kome su ovakve nakazne pojave moguće,  korupcija je sdasvim prirodna pojava isto kao i privatizacija javnih fakulteta kroz formu otvorene nepotističke familijarnosti.  Veoma je moguće da i današnjom navodnom ostavkom  principijelni Kasipović nastoji  pod pritiskom izdejstvovati sredstva  za svoj novi neimarski poduhvat koristeći činjenicu da je Vlada u kojoj sjedi  u potpunom raspadu i na tom pravcu  „iz dana u dan sve više napreduje“. Ni,mo mi te sreće da Kasipović najzad ispuni bar jedno obećanje pa makar i ono najpoželjnije – da ode.