Provođenje ratnih ciljeva Islamske dekleracije

20.07.2012. god.

Cilj napada na Hrvate Ljubuškog je provođenje ratnih ciljeva Islamske deklaracije

Hrvati u BiH su potpuno etnički očišćeni i otjerani iz bošnjačkih područja, a propagandnim filmom "Neđo od Ljubuškog" se stvara lažna slika s ciljem ostvarivanja ratnih ciljeva bošnjačke politike zacrtanih u Islamskoj deklaraciji.

Bošnjačka većina od dva milijuna Bošnjaka u BiH provodi nezapamćen kulturocid, etnocid, asimilaciju i etničko čišćenje nad manjinskim Hrvatima i Srbima u Federaciji BiH u želji da stvori etnički čistu bošnjačku državu, vlastiti "životni prostor" pod dominacijom i vlašću Bošnjaka, strogo centraliziranim i dijelom napravljenoj po šerijatskim zakonima.

U ostvarivanju ovih ciljeva se ne biraju sredstva, a bošnjačka propaganda sve oponente i žrtve etiketira i fašizira, što je jedna od brutalnih metoda političko-medijske prisile koja se provodi nad manjinskim narodima. Objavljujemo statistički prikaz utemeljen na izvješću OESS-a iz projekta “Dosta je!” i podatke kojima raspolaže OHR.

Od završetka rata u svoje domove vratilo se nešto više od 86 hiljadaHrvata, a u više od 20 bošnjačkih općina nije zabilježen niti jedan jedini hrvatski povratnik. Spomenute brojke odnose se na razdoblje do 2005., kada je zapravo proces povratka u BiH i zaustavljen, pa se ovi podaci iz evidencije Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH smatraju prilično aktualnim.

Neposredno prije rata u BiH je živjelo 760.852 Hrvata, što je predstavljalo 17,38 posto od ukupnog broja bh. stanovnika. Od tog broja 594.362 Hrvata (45,83%) imala su prebivalište u današnjoj Federaciji BiH, 144.238 (18,75%) u Republici Srbskoj, a 22.252 Hrvata, odnosno 35,42% živjelo je na teritoriju koji obuhvaća područje sadašnjeg Distrikta Brčko BiH. Hrvati su se tijekom rata uspjeli zadržati na prostorima skoro svih općina gdje su činili natpolovičnu većinu stanovništva. To su Grude, Posušje, Široki Brijeg, Dobretići, Čitluk, Domaljevac, Ljubuški, Usora, Neum, Tomislavgrad, Orašje, Livno, Kreševo, Prozor - Rama, Odžak, Žepče, Čapljina i Kiseljak.

Međutim, u općinama gdje je apsolutni broj Hrvata bio najveći, dogodila su se prava poslijeratna etnička čišćenja. Među 10 općina u FBiH s najvećim brojem hrvatskog stanovništva prije rata nalaze se i Travnik i Zenica, općine koje su danas potpuno etnički očišćene od Hrvata i od Srba. U ove dvije općine je do 1992. živjelo više od 46 tisuća Hrvata, a danas ih ima svega par stotina.

Promatrano po općinama, u FBiH se Hrvati iseljavaju iz Bugojna, Travnika, Sarajeva, Vareša, Tuzle i Zenicu, a kao razlog iseljavanja navode diskriminaciju od strane većinskih Bošnjaka. U Sarajevu trenutno živi manje od 15.000 Hrvata, u Zenici čak manje od 3000 Hrvata na širem području, u samom gradu Tuzli registrirano je manje od 2.000 Hrvata, a u okolnim selima ih živi nešto više, 3.700 Hrvata.

U Ljubuški su se prema podatcima OESS-a, iz projekta "Dosta je!", vratili svi prijeratni stanovnici, od kojih u ratnim sukobima nije poginuo niti jedan jedini. U Mostar se vratilo 17.000 Bošnjaka, preko 10.000 Srba, a svi postojeći zahtjevi za povrtatkom su ispunjeni i ispoštovani.

Iz priloženog se može vidjeti kako su žrtve propagandne, ratne i poslijeratne politike isključivo manjinski Hrvati koji se bez medija, bez sustava nacionalne sigurnosti, bez stalnog tijela političkog sabora pokušavaju oduprijeti nadmoćnijoj bošnjačkoj hegemoniji i medijima koji se služe propagandnim filmovima za ostvarivanje ciljeva bošnjačke ratne politike i okupaciju hrvatskih prostora koji su se u ratu obranili.

Ovakva politika ne vodi uspostavi povjeranju, širenju mira i toleranciju već evocira nesretna previranja u kojima opet, moramo naglasiti, niti jedan jedini Bošnjak npr. u Ljubuškom nije stradao, o čemu govore i svjedoci u spornom filmu. Ovakvu “ludu ratnu sreću” nisu imali Hrvati Vareša, Zenice, Tuzle, Sarajeva, Konjica, Jablanice, Kiseljaka, Žepča i još 32 općine pod kontrolom Bošnjaka koji su Hrvate etnički i vjerski progonili te ih na krajnje zvjerski način ubijali samo zato jer su Hrvati a i danas se na medijsko-politički način nad istim narodom provodi na sličan način diskriminacija, etnocid i kulturocid.

Ovakvi propagandni filmovi samo šire mržnju među našim narodima te podstiču međunacionalnu i međuvjersku mržnju što je zakonom kažnjivo. Sve naše sugrađane pozivamo da kao i do sada žive u miru, suživotu i toleranciji te da se ne uznemiravaju filmskim sadržajima koji evociraju sjećanja na prošlost i nesretna previranja. Također, statistički gledano, sve države u čije poslove su se umiješali Brozovi, nedugo zatim su se raspale i prestale postojati. Vodi li aktualna bošnjačka politika upravo u tome smjeru jer se pitanje mirnog razdruživanja konstitutivnih naroda uvijek može otvoriti kao realna politička opcija.

Izvor
Leo Pločkinić, predsjednik NVO Croatia Libertas

Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

PREDHODNA NOVOST

SLEDEĆA NOVOST

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Smjena na vrhu: Glovo gasi svjetla u BiH, a domaća Ordera pali motore

Globalni gigant Glovo napušta BiH, a domaća aplikacija Ordera preuzima tržište dostave hrane. Restorani i kupci masovno prelaze na pouzdano domaće rješenje — koje svoju mrežu već širi i...