SVETI SAVA ''PERSONA NON GRATA'' U CRNOJ GORI

  Poštovani čitaoci, pred vama je već peti broj ''Glasa Holmije'', što samo po sebi govori da je časopis pronašao duhovnu naseobinu ne samo u srcima Vasojevića, nego i svih  ljudi koji žele da se na pravi način suoče sa našim kulturnim i tradicionalnim vrijednostima.  Tako "Glas Holmije", iz dana u dan, zavređuje sve veću pažnju čitaoca,  iako su brojni skeptici mislili da časopis neće zaživjeti  i da  nema svoju budućnost. No, očigledno da su se prevarili, jer kako reče umni Vasojević Vuk Karadžić  

Peti broj časopisa je nastajao u periodu kad se širom Vasojevića i svesrbskih zemelja na svečan način proslavljao praznik posvećen najvećem srbskom prosvetutelju Svetom Savi. Nažalost, u Crnoj Gori je, pored niza drugih pisaca, iz nastavnog programa  izbačen Sveti Sava. Njegovo mjesto u udžbenicima,  zauzeli su neki nepoznati književni stvaraoci za koje malo ko zna da su uopšte pisci. Poslije svega postavlja se opravdano pitanje zašto je Svati Sava zasmetao tvorcima novokomponovanog obrazovnog sistema u Crnoj Gori. Očigledno da je neko preko njih htio da uputi poruku da u Crnoj Gori nema mjesta utemeljivaču srpske duhovnosti i srpske crkve – u krajnjem da nema mjesta ni Srbskoj pravoslavnoj crkvi. 

Međutima, oni su vjerovatno zaboravili da je djelo Svetog Save toliko grandiozno da mu je teško naći primjer poređenja, ne samo u našem, nego i u drugim narodima. Sveti Sava je bio visoko cijenjen i uvažavan još za vrijeme svog ovozemaljskog života. Dimitrije Obolenski kaže da je Sveti Sava bio najveća ličnost 13. vijeka, a dr Žarko Vidović, da je u tadašnjoj Evropi Sveti Sava smatran  za najmudrijeg čovjeka. Sve to posvjedočava da  nije lako govoriti o Svetom Savi. Ja bih bio slobodan, da posle svega napisanog o našem duhovnom vođi, Svetog Savu nazovem najvećim srbskim ujediniteljem. Pri tom ne mislim da je on ujedinio naše teritorije i zemlje, mada je i to radio, kao što su to činili i mnogi drugi srbski vladari, nego je Sveti Sava suštinski i bezuslovno ujedinio pravoslavnu vjeru i srbski narod. Plod te veličanstvene sinteze između hrišćanske vjere i srbskog naroda je svetosavlje, odnosno srbsko pravoslavlje, koje je i našem narodu i čitavom svijetu dalo najdargocjenije plodove kad su u pitanju:  crkvena arhitektura, ikonopisanje, duhovnost, kultura, umjetnost i etika. Svetosavlje je dalo novi duhovni identitet srbskom narodu. Srbski narod je stari narod, neuporedivo stariji nego što to tvrdi zvanična istorija, ali tek sa prosvetiteljskom misijom Svetog Save dolazi do konačnog duhovnog i karakterološkog oblikovanja Srba. Stoga je svetosavlje u stvari preobraženje srbskog naroda, a ko to ne vidi teško će ikada išta vidjeti. 

 Da je to tako i da je Sveti Sava u srbskon narodu zaista prvi posvjedočava i  Slobodan Erić koji kaže:  ''Bio je prvi arhiepiskop autokefalne samostalne Srpske crkve, prvi prosvjetitelj, jer je započeo prosvjetnu djelatnost, prosvjetljujući srbski narod u onom što je najvažnije − u vjeri u Boga − i prvi zakonodavac u srbskom narodu'',.