13 godina od ubistva Slavka Ćuruvije

Pozadina njegovog ubistva, izvršenog na Vaskrs 1999. godine, još nije rasvijetljena.
Brat Slavka Ćuruvije, Jovo, obratio se nedavno Jelku Kacinu, izvjestiocu Evropskog parlamenta za Srbiju, pošto ubistvo njegovog brata nije razriješeno ni poslije 13 godina.
On je u pismu istakao da je tortura režima Slobodana Miloševića protiv Slavka Ćuruvije počela 1998. pošto je donesen novi Zakon o informisanju, a da je pojačana poslije njegovog govora pred Helsinškom komisijom u Kongresu SAD, 10. decembra 1998. godine.
"Jedini rezultat naše borbe sa vlastima za 13 godina je da evropska, srbska i svetska javnost traže razrešenje njegovog ubistva. Nažalost, koliko vidimo, ovi ovde su gluvi na sve. To je jedini razlog zašto sam se obratio Jelku Kacinu. Meni je jedina nada da će Vašington i Brisel da daju nalog ovima ovde, bilo ko da je na vlasti, da istraže ubistvo Slavka Ćuruvije, kao i sva ostala politička ubistva. Jednostavno, naše vlasti sve to ignorišu i ja ne mogu da ćutim", ističe Jovo Ćuruvija.
Na pitanje ko je i zašto ubio Slavka Ćuruviju srpske vlasti još nisu dale odgovor. To se, prema riječima advokata Rajka Danilovića, može "objasniti samo nedostatkom političke volje da se ta stvar izvede na čistinu".
"Vođeni su neki pretkrivični postupci, prikupljeno je sijaset dokaza koji na nesumnjiv način ukazuju koje su osobe sumnjive da su učestvovale u izvršenju dela i kakva je uloga bila pojedinih učesnika", rekao je Danilović.
Upitan da li će pismo koje Jovo Ćuruvija uputio Kacinu dovesti do pomaka, kaže: "To pismo, kao i neke druge ranije akcije su pokušaji čoveka koji nema moć da zamoli državu i državne organe da izvrše svoje zadatke. Da li će uspeti, teško je oceniti s ove tačke gledišta. Mi smo sve više pod uticajem evropske zajednice otkad smo dobili kandidaturu i trebalo bi da bude, pa ako je to tako, možda će i ta akcija imati efekta", smatra Danilović.
Vlasnik novina "Dnevni telegraf" i nedjeljnika "Evropljanin" Slavko Ćuruvija ubijen je ispred ulaza u zgradu u kojoj je stanovao i u kojoj se nalazio dio poslovnih prostorija "Dnevnog telegrafa", u pasažu u Svetogorskoj ulici, tadašnjoj Lole Ribara, broj 35, u najužem centru Beograda.