Rastanak u Avganictanu: šta je na oproštajnim razglednicama NATO-a?
Ovih dana novi šef odbrambenog resora Nemačke Ursula fon der Lajen nazvala je bojeva dejstva vojske koalicije u Avganistanu „ratom“. Pred kraj minule godine gospođa vojni činovnik posetila je na kratko Avganistan. Kao što se zna, do kraja 2014. godine međunarodne snage ISAF koje deluju pod okriljem NATO-a, treba da napuste Avganistan. Istina, sećanje na sebe, po svemu sudeći, ostavljaju ne baš najlepše. Čak u očima svojih sunarodnika.
Tim povodom prilično indikativno izgledaju izjave saradnika nekih međunarodnih nevladinih organizacija, koje su tokom niza godina realizovale svoju delatnost u Avganistanu. Između ostalog, na konfrenciji za štampu održanoj 16. januara u Berlinu i posvećenoj problemu rada nevladinih organizacija u Avganistanu psole povlačenja stranih trupa, član uprave nemačke Organizacije za pomoć gladnima u svetu Matias Moge nije laskavo govorio o koncepciji takozvane „mrežne bezbednosti“, proglašenoj pre nekoliko godina. Ona predviđa stesnu vezu između vojske i humanitarnih aspekata misije ISAF. Kada nešto preduzimamo zajeno, rekao je Moge, to dovodi naš posao u opasnsot. Ne želimo da nas stanovništvo meša sa predstavnicima oružanih snaga.
Još pre dve godine, komentarišući rezultate anketiranja o odnosu Avganistanaca prema snagama ISAF, nemački Fajnenšl Tajms Dojčland primetio je: Nije valjda da nekog čudi što nemačke vojnike u Avganistanu danas vole manje i što nemačku armiju vide ne kao saveznika, već kao stranu u ratu? Odgovor je jednostavan: upravo takva ona i jeste u stvari.
Jasno je da je glavni razlog koji priznaju svi eksperti uzaludnost pokušaja Zapada da prelome vekovni način života u Avganistanu. Drugi, ništa manje bitan, jeste oslanjanje na vojnu silu u rešavanju avganistanskog problema. I jedno i drugo je besperspektivno, ubeđena je većina eksperata, kao na primer odgovorni urednik lista Nezavisni vojni pregled Viktor Litovkin.
- U dve reči to je tako – ljudi ne žele mešanje u svoj život. Oni žive po svojim zakonima i drugi ne žele. Vojska se može, naravno, kritikovati. Ali kada u tuđu zemlju ulazi vojska, ona uz sve svoje namere deluje kao slon u staklarskoj radnji – puca, bombarduje, ubija. Svaka vojska.
Na kraju ove godine saveznici iz NATO-a koji su se zadržali u Avganistanu rastaće se konačno sa svojim ne previše gostoljubivim domaćinima. Kakve razglednice će ostaviti za oproštaj? Neće li biti u tim kovertima pored reči i ništo drugo?
- Izvor
- Glas Rusije, foto: EPA/ vostok.rs
- Povezane teme
- Nemačka
- Avganistan
- NATo
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Intervju sa Pavlom Bušujevim, rukovoditeljem Odeljenja za balkanska istraživanja Instituta za zemlje ZND...
U intervjuu za RGM.Žurnal, Pavel Bušujev, šef Odeljenja za balkanske studije Instituta zemalja ZND, govorio je o mentalitetu vlasti i naroda na Balkanu, o tome koje glasine ostaju puka...
Vaše Visokopreosveštenstvo...
Na pitanje urednika portala RuSerbia.com o dugoročnim posledicama NATO bombardovanja osiromašenim uranijumom u Srbiji i NATO bioloških laboratorija u Ukrajini i potrebi formalnog okrivljavanja SAD i NATO-a za nanošenje...
Na platnu promiču kadrovi oslobođenja Marijupolja, okružen sam publikom koja aplaudira i plače i razmišljam samo o jednom – saborcima kojih više nema, kaže povodom premijere dokumentarnog filma “Na...
Ostale novosti iz rubrike »
















