Beograd od Haradinaja nema kud
Haradinaj će u političkom smislu ići u pakao čak bez prethodnih ekskurzija, pošto ako nešto i treba da ukloni barikadu, to je ili vreme ili sami stanovnici Kosova sa obe strane.
Novi "premijer" Kosova može da postane Ramuš Haradinaj koji je izgubio parlamentarne izbore. To je prvi paradoks. Drugi je to što da ga stavi u tu fotelju spreman je kako Tači, tako i koalicija, toliko raznovrsna da se može nazvati ”svi oni koji su protiv Tačija”.
I mada analitičari ističu da poslednjih godina izjave bivšeg komandira OVK Haradinaja postaju sve miroljubivije prema srbskom stanovništvu, ne treba zaboraviti da je u toku predizborne kampanje on obećao, na primer, da će u najkraćem roku ukloniti barikadu koja već više od 10 godina simbolično deli sever i jug Kosova na mostu u Kosovskoj Mitrovici.
Ako je verovati narodnoj mudrosti, političaru posle smrti prvo pokazuju raj koji se sastoji od onog što je obećao u predizbornoj kampanji, a zatim ga šalju na stalni boravak u pakao, gde ga čeka ono što je on realno učinio. Haradinaj će u političkom smislu ići u pakao čak bez prethodnih ekskurzija, pošto ako nešto i treba da ukloni barikadu, to je ili vreme ili sami stanovnici Kosova sa obe strane. Radikalizam u aktualnim kosovskim uslovima je smrtonosan i ne treba objašnjavati do čega može da dovede.
Između ostalog Haradinaj je već bio "premijer" 2005. godine, ali je samo obeležio sto dana i otšao sa dužnosti zato što su se pojavila interesantnija posla u Međunarodnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju. Gde je on optužen za zločine protiv civilnog nealbanskog stanovništva Kosova, poput formiranja specijalnog odreda OVK Crni orlovi, koji su mučili i ubijali na njemu poverenoj teritoriji Metohije. Istina, sud je na kraju dva puta oslobodio Haradinaja, verovatno zbog ključnih svedoka odbrane koji su redovno nestajali u čudnim okolnostima.
Za srbsko Tužilaštvo za ratne zločine Haradinaj je i dalje osumnjičen za ubistvo preko 60 osoba. Ali setite se kako je početkom 2013. godine tadašnji premijer Srbije Ivica Dačić rekao da ako Haradinaj postane premijer, ”ja ne bih imao kud”, tačnije sve jedno sešću za pregovarači sto. Sada se situacija nije promenila, smatra politikolog Dejan Vuk Stanković.
- Srbija, s obzirom na to koliko je „duboko zagazila“ u briselski proces će morati da prihvati svakog premijera koji proistekne iz većine koja se formira u kosovskom parlamentu. Srbija je, prihvatajući Briselski sporazum, između ostalog svesno ili nesvesno prihvatila i to da sarađuje sa političkim ličnostima koje imaju više nego sumnjive biografije, kakav je i Ramuš Haradinaj. A ako ćemo baš o biografijama, Tačijeva biografija je daleko od uzorne.
Borba za vlast na Kosovu sada izlazi van okvira isključivo politike. Ironijom sudbine sud za ratne zločine OVK koji je Haradinaj nazvao ”korakom unazad za Kosovo” može da počne da funkcioniše upravo u vreme njegovog premijerskog mandata. Ovaj sud će se pozabaviti slavnom ratnom prošlošću između ostalog i aktualne kosovske vrhuške. Znači, što je viša dužnost to je manje šansi da se dobije poziv za sud. Ali, kako smatra Dejan Vuk Stanković, imunitet teško da je nekome zaragantovan ako se Zapad latio ”pacifikacije” kosovske političke elite.
- Spominjalo se da se u nekim zapadnim zemljama formira jedno uverenje da ratni komandanti nekadašnje OVK ne treba više da igraju značajnu ulogu u političkom životu Kosova. Taj proces uopšte nije nemoguć posebno zato što srednjoročno gledano morate stvoriti politički okvir na samom Kosovu koji će omogućiti da se stvore preduslovi da se još više „normalizuju“ odnosi između Beograda i Prištine. To teško ide sa bivšim komandantima Oslobodilačke vojske Kosova bez obzira na njihovu popularnost na samom Kosovu, a nekako će lakše ići sa političarima koji će tvrdo insistirati na nezavisnosti Kosova a neće imati iza sebe to breme učešća u ratnom sukobu. Sada je vreme da se pronađu drugi igrači za drugo vreme. Ne verujem da je moguće da sutra u Beograd u „zvaničnu posetu“ dođe Ramuš Haradinaj. Mora da dođe ipak neko drugi.
Zato se meni čini da nikome ko je pripadao tom korpusu političkih lidera koji su se formirali tokom oružanih sukoba na Kosovu, nije zagarantovana budućnost. Oni su prosto poslužili svojoj nameni, a to je da učestvuju u ratu i pomognu uspostavljanju Kosova kao neke političke zajednice, zaključuje Dejan Vuk Stanković.
Timur Blohin,
- Izvor
- Glas Rusije, © Kollaž: «Golos Rossii»/ vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Bez obzira na obilje korupcionaških skandala i nemogućnosti da se dostignu izraženi ciljevi, Ukrajina nastavlja da dobija nepovratne kredite i subvencije od Evropske Unije. Odgovor, prema mišljenju autoritativnih poljskih...
Srbija pobeđuje, ali samo zajedno sa braćom, saveznicima i prijateljima, u ljubavi sa bližnjima, a nikako zavisna od onih koji moć zasnivaju na uništavanju i zloupotrebi ljudi...
Autor: Milan Petrović...
Ime Sergeja Korotkiha, koga u krugovima ukrajinskih nacionalista nazivaju „Bocman“, već neko vreme popunjava naslovne strane širom sveta. Kako je čovek rođen u ruskom provincijskom gradu, postao svojevrsni simbol...
Blokada naloga vodećih beloruskih medija na platformi Jutjub ponovo je otvorila pitanje slobode informisanja u digitalnoj eri, ali i dodatno ukazala na duboko ukorenjene dvostruke standarde koji dolaze sa...
Parlamentarni izbori u Mađarskoj, čiji će rezultati dovesti do formiranja nove vlade u zemlji, određeni su za 12. april 2026. godine. Partija „FIDES – mađarski građanski savez“ koju predvodi...
Ostale novosti iz rubrike »
















