Sejranović: Loš roman je teško napisati, a dobar gotovo nemoguće

 

NN: Svako knjigu doživljava, shvata i prihvata drugačije, prema svojim afinitetima i iskustvu. A Vi često citirate Džozefa Konrada koji je rekao da je svaka knjiga pola autorova, a pola čitateljeva.

 

SEJRANOVIĆ:  Kad mi neko kaže da mu se knjiga ne sviđa, ja kažem da njemu nije ni bila namijenjena. Moja polovica knjiga je dobra. I naravno ne bih ni htio da se to što radim, u ovom slučaju knjige, sviđa svima.

 

NN: Iz Vašeg književnog opusa se može vidjeti da pišete u prvom licu. A mnogi Vam zamjeraju da knjige liče jedna na drugu. Da li smatrate da je to istina?SEJRANOVIĆ:  Imaš pravo to da pisci čitav život pišu jednu istu knjigu i ja sam vjerovao da neću tako brzo, možda i nikad moći napisati nešto toliko snažno kao "Nigdje niotkuda", jer je to bilo nešto što se godinama taložilo i onda je ispalo kako je ispalo. "Ljepši kraj" je, iako tematski podsjeća na "Nigdje niotkuda", ipak potpuno drugačije konstruisana knjiga. Nema toliko likova, stil je izbrušen, cijela knjiga je nekako kompaktnija i u stvari uglavnom prati misli glavnog junaka. U svakom slučaju, to je bilo to što sam imao da dam u tom trenutku. A čovjek, pisac, se ne mijenja. Ti se možda mijenjaš iskustveno, intelektualno, ali ti si uvijek ti, duša ti je ista i sad i kad si imao dvije godine. Tako bar ja to osjećam. I nema se zapravo šta više novo reći, možeš samo ispričati priču, povezati činjenice u nekakav odnos koji se tebi čini interesantnim. A problem su i očekivanja. Ljudi misle kako je  pitanje moje dobre volje da li hoću ili neću napisati dobar roman. Roman je teško napisati. Pa čak i loš roman. A dobar roman je gotovo nemoguće napisati. Već sam iznenađen da je toliko ljudi čitalo moje knjige, pa makar više nikad ne napisao nijednu. A napisat ću, naravno. I onda će sve  uspoređivati s "Nigdje niotkuda". U suštini jako je malo pisaca koji su napisali dva odlična romana. Ali ja kontam bolje jedan odličan i devet loših, nego deset prosječno dobrih.