Banke, kamate...

NAPOMENA:Dragi čitaoci, ovaj članak nije usmjeren protiv ljudi koji rade u bankama, dioničara, mešetara i opšte ekonomista, već protiv lošeg financijskog sistema koji je nametnut u BiH i u kojem smo svi mi žrtve. Ovom prilikom pozivam sve ugnjetavane, slobodnoumne, racionalne, nezaposlene i obespravljene ljude da napokon shvate da je međunarodna bankarska oligarhija jedan od uzročnika BH bijede. Sve banke u našoj državi, STVARAJU novac iz ničega te da pomoću njega PLJAČKA stvarna materijalna dobra od ljudi praveći od njih dužnike.

Ljudi u BiH su čitav život mukotrpno radili da stvore sebi neku materijalnu vrijednost. Zatim se desio rat sa nesagledivim posljedicama po društvo i ekonomiju u cjelini koji se ogledao u totalnom duhovnom, moralnom i materijalnom osiromašenju tog istog BH čovjeka. Nakon užasnih ratnih događanja, inostrane banke dolaze na ovaj ekonomski prostor prostor pod izgovorom pomoći stanovništvu, firmama, državi BiH! U stvari, suština je da se stave pod kontrolu tokovi novca u ovom dijelu Evrope. Ono najgore je da je to potpuno legalno (po zakonu), ali svakako nije legitimno ni pošteno.

No, ko pita građane i legitimne institucije BiH! Nažalost, Centralna banka BH, NEMA NIKAKVA utjecaja kome će, kada i koliko kredita banke davati. Jedini utjecaj koji Centralna banka ima na privatne banke je iznos obaveznih rezervi, odnosno novca koji banke STVARNO moraju imati na svome računu, taj iznos se obično kreće oko 20-30% od ukupnog kreditnog plasmana. I tu prestaju ingerencije CB BiH.

Banke se zahvaljujući tome, mogu posvetiti svojoj osnovnoj namjeni: isplatama kredita! Jer kada građanin vrati prvu ratu kredita, to se zbraja na postojeće rezerve banke te povećava kreditnu sposobnost banke. Tako da plasiranjem rizičnih, loših kredita koji su, kod odgovarajućih osiguaravajućih institucija u inostranstvu i osigurani, banke u BiH poboljšava svoj rejting, vrijednost dok sa druge strane obične građane BiH gura u propast. Jer kada dužnik nije u stanju vratiti kredit tada banka PLIJENI (čitaj: pljačka) materijalna dobra dužnika u punom iznosu kredita zajedno s pripadajućim kamatama.

Za bolje razumjevanje ciljeva svake od banaka u BiH dovoljno je istražiti vlasničku strukturu banaka. Za primjer smo uzeli nekoliko akcionara ProCredit Holdinga.

Zašto ProCredit  Holdinga ?!
Zbog njihove poslovne filozofije u kojoj, između ostalog, stoji : „Međutim, na tržištu malih i veoma malih kredita mi nudimo konkurentne stope, najfleksibilnije uslove i najbržu uslugu. Naš ulazak na lokalno tržište gotovo uvek dovodi do značajnog poboljšanja uslova kreditiranja za veoma mala i mala preduzeća.

Da bi pružile takav nivo usluge, ProCredit  banke moraju da budu efikasne, što za uzvrat znači da i vlasničke strukture i korporativne organizacione strukture moraju da budu uređene na taj način da stimulišu efikasnost na svim nivoima. To uverenje nas je podstaklo da osnujemo ProCredit  Holding. „ Akcionari PCB Holdinga variraju od NVO-a (nevladinih organizacija) preko lutrija do misterioznih fondova iz Salvadora i drugih egzotičnih zemalja.

Hajdemo malo analizirati : Belgijska investiciona kompanija za zemlje u razvoju (BIO)
Misija BIO je da podržava i jača privatni sektor u zemljama u razvoju, kroz dugoročno finansiranje malih i srednjih preduzeća i institucija za mikrofinansiranje. Krajnji cilj je da se u tim zemljama ostvari održivi ekonomski i društveni razvoj koji bi na kraju doprineo smanjenju siromaštva.- Zar je kamatna stopa do 30 % , koje je PCB plasirala na tržište BiH prava pomoć najsiromašnijim slojevima stanovništva?

Stichting DOEN, ili DOEN Fondacija, osnovana je 1991. godine od strane Dutch Postcode Lotteru sa ciljem promovisanja svijeta u kome svako može da učestvuje i u kome ljudi mogu da uspostavljaju bolje odnose jedni s drugima i sa svojim okruženjem. Interesantno je da se nigdje na zvaničnom web sajtu ProCredit  bank ne spominje da je osnivač banke pored IPC-a i DOEN Fondacija.

Do sada su u BiH, u višedecenijskom razdoblju, uložili ukupno 43 Miliona Eura. Koliko je to malo uloženog novca ( u odnosu koliko su na osnovu kamata iznijeli iz BiH ) govori i podatak da je Džek-pot osnivača, Holandske lutrije, u Decembru prošle godine iznosio 45 Mil. Eura. Još jedan paradoks. „ Moralno prljavi“ novac od osnivača Nationale postod loterij, BankGiroLoterij, Vrienden loterij, čija zarada od lozova, lutrija i Loto-a je preko DOEN-a opran i ponuđen za ulaganje u BiH po kamatnoj stopi do 30 %.!!!

U zvaničnim dokumentima kompanije ni jednom se ne spominje direktno ni indirektno ulaganje u razvoj privrede u BiH, kao uostalom cijelog Balkana. Salvadorska Fondacija za razvoj i osnovna stambena pitanja (FUNDASAL) je NVO (nevladina organizacija) usmerena na razvoj zajednice i specijalizovana za poboljšanje životnih uslova najsiromašnijih porodica. Neobična je uloga jedne nevladine organizacije, koje su u cijelom svijetu neprofitne, da se pojavi kao akcionar banke. KfW Entwicklungsbank (KfW Development Bank): U ime federalne vlade Nemačke, KfW Entwicklungsbank finansira investicije i pruža savetodavne usluge zemljama u razvoju i tranziciji.

Interesantno je da jedna organizacija koja ima savjetodavnu funkciju raspolaže sa ovako egzaktnim podacima, koje osvježava svake godine. https://www.kfw-entwicklungsbank.de/DE_Home/Laender_Programme_und_Projekte/Europa/Bosnien-Herzegowina/Landesinformation.jsp. Inače, ove informacije, u nešto lošijoj zvaničnoj formi, mogu se pronaći na adresi : www.cia.gov!!

Osnovna polja djelovanja KfW Entwicklungsbank u BiH je ulaganje u vodu za piće i energetske resurse. Interesantno zar ne?!
PCB samostalno odlučuje o visini kamatnih stopa bez ikakva upliva države jer u BiH nepostoji zakon koji propisuje maksimalnu kamatu koja se može odrediti! ProCredit  banka, kao socijalno orijentirana institucija (kako voli sebe da naziva) vrlo vješto koristi ovo stanje u zemljama u razvoju koje su od primarnog interesa za njeno poslovanje. Zato i otvara poslovnice u Gruziji, Ukrajini, Kosovu, BiH, Srbiji, Africi I Latinskoj Americi kako bi ostvarili extra profit. Takođe, banka je uvela i tzv. posebne troškove obrade kredita, interkalarne kamate i ko zna kakve mehanizme, tako da niko nikada ne zna koja će mu kamata u konačnici biti.

Kamate na poslovne kredite u BiH se kreću i do 30% ( u posljednje vrijeme su doduše kamate pale na 10 do 20 % ali samo usljed smanjene potražnje i velike konkurencije banaka u BiH, a ne stvarne volje PCB da pomogne građanima države). Indikativno je da PCB ima Upravu u Frankfurtu ali nema i poslovnice u Njemackoj??
Razlog je jednostavan: tamo bi morali raditi sa troduplo Ili četveroduplo manjim kamatama a to već ne bi mogli objasniti konzumentima u “zemljama u razvoju”.

Ovakva organizacija kreditiranja građana BiH je nepravedan sistem koji omogućuje bogaćenje bez rada pojedincima (vlasnicima banaka, dioničarima), sticanje stvarnog materijalnog bogastva i stvarnu moć u pojedinoj državi.

NE POSTOJI NITI JEDNA DRŽAVA NA SVIJETU KOJOJ SU KREDITI OVAKVIH BANAKA POMOGLI, odnosno u kojoj danas vlada privredni rast, blagostanje i prosperitet, a siromaštvo je iskorijenjeno. Dapače, svaka od država u kojoj su se pojavile banke sa inostranim kapitalom na uštrb uništavanja domaćih ekonomskih institucija (a jedna od takvih banaka je i PCB) je doživjela rast siromaštva, deindustralizaciju, raspad poljioprivrede, socijalne nemire a stanovništvo je u pojedinim regijama dovedeno na rub gladi. Financijsko tržište BiH, kao i drugih zemalja u razvoju koje su interesantne ovoj i sličnim grupacijama, nije ništa nego instrument kojim se želi 'izmusti' i zadnja para koja je preostala u džepu BH građana. Pri tome se omogućava bogaćenje pojedinaca koji su unaprijed 'izabrani' i dobro informirani od strane menadžera banaka dok je 99% drugih učesnika osuđeno na propast.

Treba vidjeti kakvu katastrofu je Hypo banka načinila finansiranjem podobnih pojedinaca i firmi po cijeloj BiH. Financijsko tržište je u biti druga strane iste medalje trulog, nepoštenog i pokvarenog monetarnog sistema koji vlada Balkanom, a koji omogućava bankama da pomoću bezvrijednih papira (novca, dionica, vaučera i sl.) otimaju stvarne materijalne resurse od ljudi. Posebno u BiH.

Da bi građanin ili firma u BiH mogao vratiti dug zajedno s kamatama, mora non stop imati rast prihoda, tako da danas sve države u svijetu nastoje da imaju rast BDP-a od 3-5%, sve ispod toga znači bankrot države, odnosno nemogućnost vračanja dugova. Bitno je istaknuti da je ovo eksponencijalni rast, jer 3-5% rasta mora biti u odnosu na prethodnu godinu.

Na planeti s limitiranim resursima, ovakav eksponencijalni rast je neodrživ i ovo je glavna 'greška' ovog monetarnog sistema koja je namjerno ugrađena. Ova 'greška' periodično izaziva krize i recesije sa ciljem da potpuno osiromaši ljudsku populaciju kako bi je lakše kotrolirao.

Dolazak Mikrokreditnih organizacija (za probijanje terena) pa zatim banaka sa inostranim kapitalom je zadnji ekser u lijesu u kojem BiH leži. Obespravljena, osiromašena, deindustrijalizirana s ogromnim brojem nezaposlenih osoba, penzionera i malim brojem zaposlenih od kojih su više od 40% paraziti odnosno dobro uhlebljeni u ogromnom državnom administracijskom aparatu, BiH je danas na koljenima u ekonomskom, ali i u svakom drugom smislu (moralnom, duhovnom). Takođe, banke u BiH ne smanjuju rate kredita iako su posljednjih godina značajno pale međubankarske stope EURIBOR i LIBOR (dnevna referentna kamatna stopa po kojoj banke jedna drugoj posuđuju novac na evropskom, odnosno londonskom međubankarskom tržištu), za koje je vezan veliki broj podijeljenih kredita.

Banke te uslove uglavnom poštuju kada EURIBOR i LIBOR rastu podižući visinu otplate, ali ih po pravilu ignorišu kad te međubankarske stope padaju. Čak najavljuju i povećanje kamatnih stopa u sljedećem periodu pravdajući to pogoršanom političkom i ekonomskom situacijom u BiH.

Ono što će konkretno PCB u sljedećem periodu pokušati, što je očito, je da na mala vrata uđe na kinesko, tursko i rusko tržište. Naravno, ne putem ProCredit  banke jer bi to bilo suviše vidljivo. Kao primjer da se zaista radi u tom pravcu je i ulazak akcionara ProCredit  Holdinga u – Şekerbank, banku u Turskoj. Cilj je isti: Plasirati kredite po visokoj kamatnoj stopi, opteretiti socijalno najosjetljivi dio stanovništva svake države sa kojim se kasnije vješto može manipulisati, dovesti ih u fazu bezperspektivnosti i ogorčenja te shodno tome imati uticaj na određena socijalna a time i politička dešavanja u toj istoj zemlji. Naravno, pri tome izvući enormnu zaradu.

Da je teza o Balkanu, kao svjetskom opitu u oblasti mikrofinanciranja uz uticaj na društvene slojeve, o čemu sam već pisao, govori i podatak da su vodeći ljudi IPC-a Gabriele Heber, Dirk Haböck i Dörte Weidig radili u Srbiji, implementirali najbitnije projekte ProCredit  banke u zemljama Balkana, osnivali i školovali kadrove na ProCredit  akademijama koje su predstavljale mjesto implementacije ideja, određenih načela, ponašanja i stilova kao i regrutacije podobnih ljudi u „svoje redove“. Ostalo osoblje iz top menadžmenta ProCredit  banke je sve do jednog bilo porijeklom, bilo dosadašnjim poslovnim aktivnostima i usmjerenjima, bilo svojim fakultetskim obrazovanjem vezano za područja Turske, Kine i Rusije. Baš ona na područja na kojima se PCB želi širiti i nuditi simboličnu kamatu od nekih 30 % (ili možda više ?!).

Međutim , ono što je najlošije u svakoj banci koja posluje na teritorijama država Balkana je taj napadni brzorazvijajući „individualizam“ kod menadžera ove institucije čime se bježi od proklamovanih ciljeva „banke iz susjedstva“. Čitav sistem vrijednosti je ustrojen tako da promoviše životni stil jednog „menadžera“, jednog pobjednika. Naravno, za sve što je loše nije kriv menadžer nego nižerangirani radnici banaka, koji su dužni zaraditi a nadležni menadžer (kako vole sebe zvati ti indolentni tipovi) će sve zasluge pripisati sebi.

Efekti ovakvog vrijednovanja ljudi i organizacije posla u banci već donosi gorke plodove. Npr. po ProCredit  akademijama u inostranstu ( Njemačka, Makedonija ) se obrazuju generacije menadžera nesposobnih da osjete bliskost prema drugom čovjeku, milosrđe, tolerantnost, ljubav i osjećaj da se čovjeku može i mora pomoći. Menadžere u bankama uče da sve one koje im se približe, vide kao uzurpaciju svog životnog i poslovnog prostora, uzurpaciju svega onog što treba da bude samo njegovo. Tako da sada imate visoko rangirane radnike banke kojima je bitnije kako odobriti kredit nego kome ga odobriti čime financijski potčinjavaju socijalno najosjetljiviji dio stanovništva svake države, koji je upravo zbog toga i pogodan za različite vrste manipulacija. Ovakve osobe su intelektualno nabildane u ograničenom smislu dok su emotivno potpuno prazni, razgrađeni i neosjetljivi na patnju i bol ljudi koji su im se obratili za pomoć. Sve se dalo u kampanju da se na ljudskost prisili normiranjem, uvođenjem u određene okvire, bankarske šablone. Taj individualizam je doveo do toga da se menadžeri, direktori banaka (ne samo PCB-a ) osjećaju sami sebi dovoljnim i smatraju dostatnim za cjelokupno funkcionisanje banke. To je najveća laž u bankama.

Taj kolonijalni šmek u razmišljanju bankarskih menadžera ili rukovodstva, nudi jednu lažnu sliku pravde, bogatstva i posla koji buja i napreduje a zapravo se munjevitom brzinom sunovraćuje u bezdan iz kojeg nema izlaza bez vraćanju onim osnovnim ljudskim i moralnim načelima (ako hoćete i osnovnim načelima ekonomije).

Zato pođimo mijenjati sebe jer mijenjajući sebe mijenjamo svijet oko sebe pri čemu je naša obaveza, kao „običnih „ ljudi da učestvujemo u „ovakvoj borbi“ i mijenjanju prilika u korist običnog čovjeka. To konkretno znači da se ne predajemo lako u ovom globalizovanom svijetu gdje, samo u BiH, kamata na kredite u pojedinim Mikrokreditnim organizacijama je do 60%; u ProCredit  banci do 30%; u Reifeissen Bank do 20% te da pokušamo učiniti upravo suprotno. Ljude upozoriti na ono što im se sprema (makar i ovakvim tekstovima) !! Jer, osnovno načelo psihologije naroda je da pojedinac nosi u sebi sudbinu lične i narodne duše. Kako god je meni u kući tako je i u državi i obrnuto. Ukoliko ja ne prihvatim kamatu od 30% neće je prihvatiti ni cjelokupno društvo. Ukoliko ja, kao pojedinac, ne dopustim lihvarsko ponašanje banaka i vrijeđanje pameti običnog čovjeka, neće to dopustiti ni društvo u cjelini. I tako stvari kreću nabolje ...

Članak koji smo dobili na našu adresu za e-poštu i objavili smo ga u cjelosti.