Vlada RS plaća milionima strane advokatske kuće

Glavna služba za reviziju javnog sektora RS utvrdila je da je skoro polovina tog novca otišla na rashode za advokatske usluge, pravne i stručne usluge, ukupno 4.622.082 KM.
Ova plaćanja su nastala po osnovu ugovora koje je Ministarstvo, a po ovlaštenju Vlade RS, zaključilo sa stranim kompanijama u toku 2011. godine, ukupno četiri ugovora, i neizmirenih obaveza po osnovu Ugovora o djelu iz 2009. godine.
Riječ je o poslovima predstavljanja i zastupanja RS u inostranstvu, o čemu ni javnost ni njeni parlamentarni predstavnici ne znaju ništa ili veoma malo jer je Vlada RS na prijedlog ministarstva koje vodi Željka Cvijanović , utvrdila stepen tajnosti ugovora pod oznakom “interno“.
To je omogućilo da se primjeni član 5 a) Zakona o javnim nabavkama koji omogućava da se ne probvodi postupak predviđen za javne nabavke što neminovno otvara i sumnje koje su prateći pretljag svih aranžmana koji se mogu dogovoriti u četiri oka.
Prethodnih godina Vlada RS je ovakve ugovore zaključivala sa istim kompanijama ili njihovim partnerima među kojima je i američka lobistička firma koja je nedavno bankrotirala, ali je sve knjigovodstveno vođeno na organizacionom kodu Generalnog sekretarijata Vlade RS.
Upravo zbog tajnosti ovih ugovora nemoguće je ustanoviti i njihovu svrsishodnost pa i krajnje efekte tih budžetskih izdataka jer javnosti nije poznat projektovani cilj i obim poslova koji se moraju obaviti po tim ugovorima.
U više navrata poslanici opozicije u Narodnoj skupštini Republike Srpske tražili su pojašnjenja i odgovor Vlade RS na brojne nepoznanice koje već godinama prate ovaj budžetski odliv.
Brojni su dokazi ovakvog, u dramatičnoj krizi, građanima potpuno neshvatljivog ponašanja.
To što je ministarstvo Željke Cvijanović finansijski podržano za više od 160 posto u odnosu na 2010. godinu u toj instituciji je shvaćeno na način da i sve troškovne stavke treba značajno uvećati pa su rashodi po osnovu reprezentacije u 2011. godini bili veći za ili 59 posto u odnosu na rebalansom planirana sredstva za ovu namjenu.
Ali tu nije kraj nevjerovatnim primjerima rasipništva koje se u civilizovanim pravnim sistemima tretiraju kao teške zloupotrebe.
Za rashode za bruto plate i naknade u predstavništvima RS u inostranstvu utrošena su značajna sredstva pa je u predstavništvu u Beogradu za 12 zaposlenih otišlo 308.872 KM, Ruskoj Federaciji 205.217 maraka za tri zaposlena, SR Njemačkoj 133.848 za četiri zaposlena od kojih je troje angažovano na 10 sati nedeljno, dok je jedno lice koje je angažovano u Izraelu naplatilo 73.008 KM.
Ali nije ni tu kraj, jer je jedan jedini uposlenik u Kraljevini Belgiji koštao građane Republike Srpske čak 304.524 KM.
Prostom komparacijom dolazi se do nevjerovatne činjenice da je ovaj što nas je predstavljao u Briselu koštao koliko i onih 12 u Beogradu, 100.000 maraka više nego ono troje u Moskvi, četiri puta više nego onaj u Tel Avivu.
Ali, ni tu nije kraj. Uz plate, naši predstavnici u inostrantvu imaju i ono što najveći broj građana Srpske nema – pravo i na naknadu pa je onima u Beogradu isplaćeno 12.184 KM za prevoz, topli obrok i regres za godišnji odmor.
Ni na ovoj stavci nije izostao predstavnik i zastupnik naših interesa u Kraljevini Belgiji koji je naplatio kraljevskih 7.307 KM za regres za godišnji odmor na koji je otišao iz predstavništva i stana u Kraljevini Belgiji koji su građane RS prošle godine koštali 95.350 KM.
Tako se i Čekin izvještaj o Cvijanovićkinom ministarstvu mogao podvesti pod naslov „Kraljevići i prosjaci“ sa jasno definisanim funkcijama po kojima prvi troše ono što se od drugih otme.