Licemjerstvo SNSD-a i njenog premijera i po pitanju Kosova

  Prisustvo  prvog  čovjeka  izvršne vlasti  u Srbskoj  na debati u kojoj je u punopravnom statusu predstavnika  Kosova učestvovao  i Hašim Tači, čovjek koji u svakom pogledu  simbolizuje svu višeslojnu političku i etičku dramu  koja je najveći problem Srbije, ukazuje na  užasno licemjerstvo  zvanične politike SNSD-a koja se zaklinje u principijelnu podršku  Beogradu  u kontekstu nepriznavanja Kosova.  Nije davno bilo kada se pred načelnicima opština sa sjevera Kosmeta,  usred Banjaluke zaštitnički  isprsio predsjednik Republike,  a povodom  krize oko  blokada graničnih prelaza, tako da valja razjasniti  koji od ova dva događaja  korespondira sa  politikom SNSD-a  prema ovoj  golemoj nevolji Srbije  i zaostalim trombom u  krvotoku regionalne politike. Nijedno od dva moguća opravdanja ovog diplomatskog gafa  ne drži vodu jer  u prvom slučaju, alibi sa prisustvom Borisa Tadića, donedavnog predsjednika Srbije,  poništava se u činjenici da predsjednik Demokratske stranke  ne vrši nijednu državnu funkciju u Srbiji pa je tako nije ni mogao predastavljati.  Za razliku od njega, a na našu veliku žalost i nevolju, Džombić  vrši funkciju premijera entiteta čiji su predstavnici blokirali mogućnost da BiH prizna Kosovo.  Drugo opravdanje koje se nastojalo  naglašeno predstaviti u javnosti  jesu navodni  neodložni međudržavni projekti  pa  su mediji koji funkcionišu na matrici Vlade RS stvorili utisak da se Džombić sit izrazgovarao i napregovarao sa predsjednikom  Vlade Hrvatske Zoranom Milanovićem. Istina je, međutim, to da su o međudržavnim tamama  razgovarali, kako protokol i nalaže,  predsjedavajući Savjeta ministara BiH Vjekoslav  Bevanda  i Milanović,  dok se Džombićeva pozicija svela na slušaoca iz drugog reda. No, prekrajajući  činjenice, što je omiljena  disciplina agencija, novina i televizija koja su na budžetskom pojilu, javnost u RS je obaviještena  da je razgovore vodio Džombić, dok je Bevanda  tom dijalogu nijemo pristustvovao  klimajući  glavom.  U saopštenju iz kabineta predsjedavajućeg Savjeta ministara  BiH, jasno se vidi da je sve bilo obrnuto jer su se razgovoti vodili na relaciji prvih ljudi  izvršnih vlasi na državnom, a ne na entiteskom ili županijskom nivou.  Ova opaka i opasna sklonost  ka friziranju  činjenica i same stvranosti  koju  Džombić kontinuirano demonstrira,  u međunardonim i međudržavnim odnosima  rizikuje opasnost od  skandala širih dimenzija. Za sada smo suočerni samo sa konfuzijom koja  izbija iz svake Džombićeve rečenice kojima interpretira sadržaj razgovora kome je prisustvovao.  "Premijer Hrvatske Zoran Milanović nema nikakvih rezervi za ulaganja u zajedničke projekte i njihovu što bržu realizaciju",  Džombićeva je verzija  razgovora koji su vođeni, kako je sam rekao,   o projektima izgradnje mosta na rijeci Savi i izgradnje hidroelektrane "Dubrovnik dva".  Predsjednik Vlade RS  potom pojašnjava  kako to izgleda u praksi kada Milanović nema rezervi. "Hrvatski premijer dao je saglasnost da Republika Srbska može da ubrza ovaj proces i da ide u realizaciju tendera, te da započete aktivnosti  finansiramo iz sopstvenih sredstava, nakon čega bi se dogovorili na koji način bi Hrvatska vratila ta sredstva", rekao je Džombić.  U kom svojstvu predsjednik Vlade susjedne države daje saglasnost  „za ubrzavanje procesa“ u drugoj državi a potom će se „vidjeti oko plaćanja“  Džombić bi trebao da pojasni  bar na nekoliko adresa, a jedna od njih je i Narodna skupština RS jer su rijetki primjeri  ovakvog diletantizma i neozbiljnosti.  Po diplomatskom umijeću,  praznoj besmislenoj  retorici  začinjenoj pikanterijama   aktuelni  predsjednik Vlade RS može se porediti samo sa bivšim ministrom inostranih poslova BiH svenom Alkalajem.  Dubrovačka destinacija je bila idealna da Džombić  oproba  novu jahtu tek kupljenu od  skromne ministarske ili premijerske plate.