
NEDAVNO JE RENOVIRANA SPOMEN KOSTURNICA U MAČVANSKOM PRNJAVORU
NEDAVNO JE RENOVIRANA SPOMEN KOSTURNICA U MAČVANSKOM PRNJAVORU
Nedavno je renovirana spomen kosturnica u Mačvanskom Prnjavoru.
Tokom renoviranja kosturnice istorijski značajne o kojoj bi svakako
trebalo da govori vičan i iskusan kustos, svojski su prionuli na
posao zidar Dragan Jovanović a pomagao mu je i sveštenik Miladin , dok
rukave da zasuče zna i sveštenik Vlada Jakovljević . Udruženim
snagama su jači.
Tekst i foto Slavica Jovanović novinar i književnik
U znak sećanja na zločine koje je počinila austrougarska vojska u
Mačvanskom Prnjavoru
4. avgusta 1914 godine , pred Spomen - kosturnicom
SPOMEN - KOSTURNICA , PRNJAVORSKA KOSTUR- KAPELA
( Podsećanje : 17. avgusta 1914. godine Autro - ugari , spalili su u
školi 48 Prnjavoraca , iz škole u plamenu , majke su kroz prozor
izbačivale decu , a koje su austrougarski vojnici dočekali na
bajonete )
Između reke Drine i brda Džajevca , na obronku planine Cera ,
u ognju zlotvora gorela su deca , u spaljene oči majke suzu da natera ,
da ugasi plamen , urlike i jecaj , od kostiju ljudskih isklesana kapela ,
Ćele - Kula Zapadne Srbije , tu dušmanin otkri pravo lice ,
pognute su glave ispred Spomen - kosturnice , grobnice- ispovedaonice ,
u ognju htedoše da spale i Krsnog Sveca .
Narodnu nošnju uniformom zvali . dok su na lomači žive spaljivali ,
silovali, klali , ubijali , konj’ ma za repove rastrzali ,
na bajonete dočekali ….
Ovde sred mačvanske ravnice , dolaziše često Srbo - ubice ,
ko gavrani ptice zloslutnice , da žive zatrpaju u grobnice.
Spomenik od kostiju isklesaše , besmrtne Spomen - kosturnice ,
u crno nam zavičaj zaviše , razjapili čeljusti , vilice .
Da nam deci sred tanušnog vrata , zapečaćene krvlju se vide ogrlice ,
od tragova davljenja i prstiju , krvničke svireposti i groznice .
Krenuše nizbrdo , a nema kočnice , sme li iko da se zagleda u lice ,
Mačve - Staromajke , večne udovice . I sve dok nam pokoljenja pale sveće ,
produžavaju sećanje na masakr i zloslutno stoleće .
( Moguća ispovest majke , koja pokušava da spase svoje čedo
iz škole u plamenu i majki ,koje izbacuju decu kroz prozor ….)
: - Anđele , Anđela , sine i kćeri , kad je škola ko lomača gorela ,
kad su nas zlotvori ugljenisane hteli ,
htedoh da te odbranim od plamena , što suknu iz učionica ,
potpališe ga sa mnogo žara , podmetači požara , utvare svih utvara ,
bosonogi da hodamo po žeravici i izgorimo ko lile Petrovdana ,
a ja Branimirka , tvoja majka , od ognja da te preotmem ,
da vatru razbuktalu preduhitrim , otrgnem iz baklje živih lomača
i sprženih ruku te kroz prozor izbacim , Suncu i Vazduhu ,
ne sluteći da će te dočekati na bajonet - Žarač ,
što žar raspiruje , pepeo razgrće …
A još mirišeš na pupčanu vrpcu , iznet iz kolevke , okrenut Suncu ,
od kolevke do popevke - kratka putanja , iz spršenih očiju suza iskri ,
da ugasi požar neugasivi .
Mi smo moj sine Mučeni , izgoreli živi , ko da se ukleta prošlost vampiri ,
samo sam htela da nastaviš da živiš , ne sluteći da sam ti vek produžila
za samo pet minuta , obnevidele oči od dima i plamena koji suklja ne
vide bajonet- Žarač
i da te krvnika dočeka ruka .
I čija smrt je lakša u ognju il na oštrici bajoneta .
Ja sam ti sine i Blažena i Bogdanka i Bosiljka i Božica i Milja i Smiljana ,
Milodarka , daru utrobe svoje darovah život , a ne smrt , zato ni
mrtva ne ćutim .
Ognjene moj i Ognjana , plamteli smo u varnicama , izgoreli smo u žeravici ,
uzalud molitve , jauci , krici , opkoliše nas nemani u učionici , zbornici ,
zapališe nas vatroljubi na ognju ognjenom , na ognjištu rođenom ,
da jednom vaskrsnemo iz pepelišta i zgarišta .
U ovoj školi gde smo izgoreli ko sveće ,ispisivaće prva slova , kreda će im biti
naše kosti bele . I mrtva biću ti spas i Spasenija ,
imena mi krštenog , Spomenka prema nazivu biljke spomenak ,
da vas ne zaborave , ova će škola biti Stamena ,
jer je građena od kostiju , tvrđih od kamena .
Sunčice i Sunce , Vaskrslava i Vaskrslave , Goluba i Golube , Krstana
i Krstane …
Iz pepelišta vaskrsnuše naše kosti , mi smo ko buktinje izgoreli ,
u krvavoj prošlosti , da bi svetliju budućnost sagledala pokoljenja
i znala šta su nezvani gosti , činili pramajkama i praočevima
i da smo buktali ko buktinje , samo da se sačuva voljena zemlja ,
jer kud bi bez kućnog praga moji bezemljaši ?
Da nas porobe , osvoje i pokose , to htedoše ,
kad na u crkve , škole i kuće , ko ovce u torove sabiše ,
Da nas porobe , osvoje i pokose , to htedoše ,
kad na u crkve , škole i kuće , ko ovce u torove sabiše ,
nas Nebolike i Milolike i duše Hristolike da iskorene ,
da nam zatru seme .
Taj trenutak i tu igru senki , koje se plaše krvožednici ,
vapaj i plamen golorukih , živih izgoreli ,
grčevita borba ugljenisanih ruku da se spase čedo
i u trenu kad duše uzleću na Nebo .
Kad začuješ pesmu anđeoskog hora , to se pesmom brani od utvara i zlotvora
i vekovnim zvonom zazvoniće škola,
il se oglasiti sa crkvenih kupola , tu se ogledaju senke prošlosti ,
čijih se senki i krvnici plaše .
Znaćeš da si blizu Prnjavora , da je tu u blizini i paljena škola
i da su pitanja još bez odgovora , iz prošlosti gust dim i dalje dok kulja ,
znaćeš da su žive ljude na vatru dolivali umesto ulja .
Tu sad rastu selen , smilje i kadulja ...
DR . ARČIBALDU RAJSU
Pred spomen- kosturnicom u Mačvanskom Prnjavoru
Čujte Srbi, čuvajte se sebe , dal su Srbi čuli opomenu ,
kad klanjaju se svome Mučitelju , ne gledaju borce, ni ranjenike ,
ni bogalje, a ni branjenike , sve do juče Srbske zaštitnike .
Celom svetu kad su klimoglavi , samo svome rodu su dušmani ,
oljagali, svoje ispljuvali. Sutra istu slavu dočekali.
I ne čuju zvona Hilandarska , obezglavljene ih vode krvopije,
pokidan čokot vinove loze njihovo će biti pokoljenje,
a oči im ko kaktusa bodlje , najubojitijom svetlicom zasevne,
ne priznaju predznak ni znamenje, a braći su najveći međaši .
Čujte Srbi, ne časite časa, saslušajte Sveglas sred bezglasja ,
i velikog prijatelja Srba mudrookog Arčibalda Rajsa.
Zlotvorima krunišete glave, darujete ordenje, medalje ,
a svom rodu sakatom ranjenom, trnov venac mučeničke slave .
Prokleće vas Svevid u Nevidu , žigošete kolone skeleta ,
suza spaljene majke i deteta , gde hiljade kostura i senki
nevidom vas prošlosti nadgleda.
Gde streljani, mučeni, ubijeni, spaljivani do najmlađeg deteta ,
bez daha, glasa i pokreta , bez života , nade i poleta.
Čujte Srbi grmljavinu glasa, glas istine Arčibalda Rajsa .
To su reći i Svetoga Save : Samo sloga Srbina Spasava !
Kad oluja vetar zatalasa i progovore mnoge mrtve glave ,
kad posete spomen- kosturnicu ,
gde pohranjene su kosti 535 stradalnika,
to je i testament Arčibalda Rajsa. Tu gde mnogi ostaju bez glasa.
Strah i trepet su vam pijavice i vukovi u jagnjećoj koži ,
čak ni jagnje u vučijoj koži, ne bi dalo da se obezboži .
Pogledajte na ratnike naše , izginule u hodočašću gladi
tugovanku zemlja kad zapeva, za sve one što su za nju pali.
Što obraze nisu prodavali .
Čujte Srbi čuvajte se sebe, nek bosiljak ožili zvuke starinskih lira,
da poštujete one što su život dali , za slobodu i za ovaj trenut mira.
Čujte Srbi čuvajte se sebe , da bi rod svoj sačuvali,
tu gde su zagrljeni majka i dete, spaljeni gde i ostali ,
rukom austro- madžara da se ne zaboravi.
U porti crkve Svetog Ilije , prkosi spomen- kosturnica ,
ridanje, lelek i trudne žene nerođenih mrtvorođenica ,
skeleti, kosturi, lica bez lica i nerođena deca iz izvađenih materica .
E baš zato saslušaj rode , o okrutnostima i zločinima austrougara,
gde su suknule vatre do neba spaljene dece rukom zlikovaca austro- madžara.
Iz stenja iznikla trava poniklica, pronikao bosiljak iz dečijeg lica,
iz nečije lobanje i groba , ruzmarin neoženjenih mladića ,
zar je iko preči rodu od svog roda .
Zar se gazi čizmom preko groba oca ?
Da Srbijom niču kosturnice, to su želje zmije podmuklice .
Pogledajte bezruke, beznoge , sve vas manje , držite se sloge ,
I slušajte Arčibalda Rajsa , il vam nema ni traga ni glasa.
Poslušajte glas Svetoga Save : - Samo sloga Srbina spasava !
Ne bude li Svetosavlje svetinja, potomstva će voditi utvara .
- Izvor
- Slavica Jovanović
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Ambasada Republike Srbije u Vašingtonu saopštila je da su Sjedinjene Američke Države zvanično potvrdile svoje učešće na Specijalizovanoj izložbi EXPO 2027, nakon potpisivanja bilateralnog spora...
Autor i reditelj dokumentarnih filmova, Slađan Stojanović iz Vranja, dobio je prvu nagradu za televizijski pristup na 21. Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma "Zlatna buklija" u Velikoj Plani, za film...
Udruženje 'Kraljevina Srbija' proslavilo je danas svoju slavu, Svetog Simeona Mirotočivog, priredivši svečani prijem u Kraljevskom Dvoru. Prisustvovali sy NJ.K.V. Princ Naslednik Filip, NJ.K.V. Princ Aleksandar i NJ.K.V....
U Vranju će u sredu, 4. februara na šetalištu u centru grada od 13 časova biti obeležen Svetski dan borbe protiv raka akcijom pod nazivom 'Koš za zdravlje'. ...
Beka Mitić Ristić, spisateljica rodom iz Vranja a koja živi i stvara u Nišu, održaće književno veče u rodnom gradu, u četvrtak 4. decembra 'Handlebar'-u. Ovo književno veče se razlikuje...
Dvadeset prvo izdanje Međunarodnog Festivala dokumentarnog filma pod nazivom “Dokument 2025”, a koje se održava u organizaciji udruženja “Dokument 06”, trajaće od 3. do 5.12.2025. godine, a svečano otvaranje...
Ostale novosti iz rubrike »
















