Štrbac: Na spisku optuženih za Vukovar nedostaje Stjepan Mesić

"Meni tu nedostaje još i Mesić, koji je bio zadužen u tom vremenu, 1991. godine, za cijelo područje Slavonije, tako da su i oni bili pod njegovom kontrolom i on je očito znao šta se radi, ali ništa nije preduzeo", kaže Štrbac, navodeći da je u Vukovaru nestalo oko sto Srba.

Štrbac napominje da su šefovi kriznih štabova u Slavoniji bili Vladimir Šeks, Branimir Glavaš i Tomislav Merčep, dok je Ivan Vekić kao tadašnji ministar policije Hrvatske "sve znao, aminovao i ništa nije preduzimao".

On napominje da je zbog zločina, likvidacija, progona i pljački, koje je u pismu opisao povjerenik Hrvatske u Vukovaru 1991. godine Marin Vidić Bili, Merčep kidnapovani u gepeku kola odvezen u Zagreb, te da ministar Vekić, umjesto da ga sankcioniše, postavlja ga za svog pomoćnika.

Prema riječima Štrpca, Vekić tada ovlašćuje Merčepa da osnuje zloglasnu jedinicu "Jesenje kiše" koja je osnovala i logor za Srbe "Paviljon 22" u Zagrebu i logore u Pakračkoj poljani i Marinom selu.

"Pošto je Vukovar u pitanju, onda nije isključeno i da je i sam Merčep vršio i direktne likvidacije. Ostali optuženi su vjerovatno neposredni izvršioci", dodaje Štrbac.

Štrbac navodi da je, prema podacima "Veritasa", u Vukovaru nestalo gotovo sto Srba, a ne 19 za koliko su optuženi u srbskoj optužnici.

"To je period od maja do novembra 1991. godine, pada Vukovara. Oni su odvođeni na informativne razgovore u Veslački klub i prostorije Sekretarijata Narodne odbrane i nestajali su bez traga. Neki su u međuvremenu pronađeni, kada ih je Dunav izbacivao, pa su bili pokopani pod NN na novosadskom groblju", dodao je Štrbac.

Štrbac navodi da se srbska optužnica sada dostavlja optuženima u Hrvatskoj, u skladu sa sporazumom iz 2006. godine između dvije države, i oni na nju imaju pravo prigovora, poslije čega će postati pravosnažna i može se zakazati glavni pretres.

"O prigovoru se u ovoj fazi odlučuje u Beogradu. Poslije toga postoji mogućnost da se predmet kopira i preda Hrvatima, što bi bilo logično da se sudi tamo gdje žive optuženi i gdje su počinjeni zločini. U tom slučaju hrvatsko tužilaštvo odlučuje da li će prihvatiti optužnicu ili je eventualno vratiti u istragu", navodi Štrbac.

On napominje da predmet ostaje otvoren u Beogradu sve dok hrvatsko pravosuđe ne obavijesti srbsko kako je okončan predmet.

"Ako ishod ne bi zadovoljio srpske organe, onda oni mogu da nastave suđenje. To znači da se samim ustupanjem optužnice, predmet ne zatvara u Srbiji i ostaje otvoren dok se ne vidi kako je okončan", dodao je Štrbac.

On navodi da ostaje i mogućnost da srbsko pravosuđe ide do kraja i da im sudi u odsutnosti, ali to ne bi bilo u duhu postignutog sporazuma.