Pravoslavne pouke i poduke

Godinama već, možda decenijama sveštenik Milan V. Janković (Motike, kod Banje Luke, 1940) nastoji da, uz svoj svakodnevni molitveni obred i stalne svešteničke obaveze, bude od koristi svima u smislu poduke i pouke iz tradicije i duhovnosti pravoslavlja.

Ne zasnivajući tu svoju nakanu i misiju isključivo na crkvenoj nauci, već otisnuvši se u neku vrstu dogmatičke svetovnosti, nastoji svojim kazivanjima, ali i pisanim radovima, vjeroučiteljevati na osoben, način koji je na nesreću daleko od brojnih pravoslavnih sveštenika koji u najužem smislu svode svoju aktivnost samo i isključivo na molitvenost. Svakako da je to dobro, ali ih drži dalje od tolikog broja radoznalaca, vjernika i onih koji to nisu, pa tako postaju suhoparci u obavljanju svoje svakodnevnosti.

Janković je, međutim, čovjek od akcije, aktivnosti, stvalačkih nemira i želi što je moguće više svega toga do čega je došao učeći i permanentno se obrazujući (završio je bogoslovski i pravni fakultet) prenijeti na druge, pogotovo na mlade i najmlađe, ali i utoliti radoznalost i žeđ za novim spoznajama sve one koji se nađu u toj situaciji.

U tom je smislu nastala i zaista izvanredna knjiga "Pravoslavni praznici i svetitelji" gdje gospodin Janković praznike i svece po kojima se svetkuje daje na najjednostavniji način. Upravo onako kako to i treba u ovoj vrsti literature koja je potreba laicima, a za one spoznajnije postoje crkvene knjige i bogata literatura, koja se nalazi u mnogim crkvama, crkvenim školama, bibliotekama, fakultetima i drugdje.

Podijelivši svoju knjigu po poglavljima "Gospodnji praznici", "Bogorodični praznici" (a-veliki, b-mali) i "Svetiteljski praznici", a davši u uvodnom dijelu dosta skolastičkih razjašnjenja i kompleksan uvod u ovo zanimljivo pisano štivo, knjiga je pouke i poduke svima, naročito onima koji manje šta znaju a imaju radoznalost i želju spoznati više o svecima, odnosno svetiteljima i praznicima, praznovanjima tim svetinjama i slavu i čast.

Poetske riječi, pjesme, misli i izvodi iz djela posvete svetiteljima posebno krase pretpoglavlja knjige ili ilustrativi uz svetitelje, a tu su episkop Nikolaj Velimirović (jedan od najvećih srpskih duhovnih stvaralaca), Isajie Mitrović, Milorad N. Šapčanin, Jovan Zlatousti, sinđel Makarije, mitropolit Damaskin, Svetozar Ćorović, Jovan Dučić, Milan Rakić, Milutin Bojić sve do Matije Bećkovića, Sretena Vujkovića i Stanka Ćanice Opaćiča. Knjiga je za čitanje, čuvanje, ali i preporuku drugima da je imaju i čitaju.