Filermosa i vrbe

 Milogorska vlast je odlučila da tuđe istorijsko i vjersko blago, ikonu Bogorodice Filermose, proglasi svojim blagom. Biće izložena u „plavoj kapeli” u Vladičinom domu na Cetinju. Kao dobro „prve kategorije” biće korišćena „u naučne, obrazovne, religiozne i turističke svrhe”.

Naravno, milogorski vlastodršci prećutkuju istinu o ovoj svetinji, jer opet rade na štetu srbskog pravoslavnog naroda, a i ruskog u ovom slučaju. Dok jedni, kao ministar Roćen, udvorički nude baze NATO paktu, koje on i ne traži, drugi otimaju pravoslavnim crkvama, srbskom i ruskom narodu, njihove svetinje. Naime, kralj Aleksandar Prvi Karađorđević dobio je ove dragocjene relikvije, kao znak zahvalnosti (ili na čuvanje, postoje dva tumačenja), od ruskog naroda (ili od poglavara Ruske zagranične crkve, migropolita Antonija Hranovickog, koji je imao sjedište u Sremskim Karlovcima, po jednom drugom tumačenju), koji je našao utočište u Srbiji poslije Oktobarske revolucije 1917. godine. Ikona je čuvana u Beogradu. Kralj Petar Drugi, ,Junački” bježeći 1941. iz Jugoslavije, pohranio je svetinju, po običaju srbskih vladara, u manastir Svetog Vasilija u Ostrogu.

Crnogorski udbaši su tragali za zlatom Kraljevine Jugoslavije. Mučili su duhovnika manastira i pronašli ikonu i druge vrijedne relikvije. Njegovo preosveštenstvo mitropolit crnogorsko-primorski, gospodin Amfilohije, decenijama je potraživao duhovne relikvije povjerene Srbskoj pravoslavnoj crkvi, ali je crnogorska država uvijek odbijala da vrati poharane relikvije, kao što odbija da vrati potomcima dinastije Karađorđević njihova privatna dobra u Crnoj Gori i Miločeru. Ministarstvo kulture i Vlada Republike Srbije ne miču prstom da spriječe profanisanje i ponižavanje ove svetinje kroz ubiranje crnogorskog turističkog eura i da je vrate srbskom i ruskom narodu. Ako se tako ponaša crnogorska vlast prema srbskim svetinjama i vrši vandalski čin otimačine ikone Bogorodice Filermose, ne treba da čudi ni vandalizam onih mladih koji su odrasli uz umotvorine slične onima koje je sijao milogorski kopzul u Bariju, željan da se otcijepi od Srbije, ali ne i od beogradske devizne plate, Željko Stamatović, inače neostvareni istoričar, da je Srbija okupirala Crnu Goru, ili onima koje je širio Andrej Nikolaidis (trebalo bi objaviti pravu istinu o njegovoj evropskoj nagradi za književnost da se vidi ko je pravi nalogodavac nagrade) o nekom smradu pravoslavlja, pa su izvrijeđali i Srbiju i njenu žensku reprezentaciju u košarci, na Cetinju, skandirajući „Srbe na vrbe!”, Ubij, zakolji, da Srbin ne postoji!”. To je smrad sa dna kace antisrpske i atlantske politike Mila Đukanovića i njegove posluge. Lagati mlade o istoriji prekrajajući prošlost njihovih predaka, skrnaveći jezik Njegoša, porijeklom Hercegovca, koji je zato pisao najčistijim štokavskim (sve što je u lingvistici štokavsko, jeste srbsko, to znaju čak i dukljanski akademici), srbskim jezikom istočnohercegovačke varijante, pa tako, putem obmane, navesti te mlade da budu šovinisti, da mrze lijepe i časne sportistkinje, koje prvi put vide, umjesto da se ponesu prema njima kao gospoda, sa ružom na dlanu, zločin je najgore vrste.

Vlast Crne Gore je otela ikonu Bogorodice Filermose i posijala šovinističku mržnju prema Srbima. A turistička sezona na pragu. Zato je Halkidiki prepun Srba, bar 95 odsto od svih turista. U Polinoru i Haniotiju nema mjesta na plažama ni nogom da staneš, a tek je polovina juna. Cijene niže no u Crnoj Gori. Apartman s pogledom na more i četiri ležaja, samo 10 eura na dan.