Protivpravni prekid trudnoće - 4. Dio

 Zakonodavstvo Republike Srpske pripada grupi liberalno orjentisanih evropskih zakonodavstava u vezi sa pitanjem prekida trudnoće. Iako je prekid trudnoće načelno dozvoljen do desete sedmice, a izuzetno nakon nje, navedena „izuzetnost“ je često praktikovana u praksi. Da li to znači da u životu zaista postoji toliko izuzetnih slučajeva trudnoće koje zahtjevaju svoje okončanje? Negativan odgovor se nameće sam po sebi. Ali i pozitivan odgovor na pitanje koliko je prekid trudnoće postao svakodnevna praksa. Sudeći prema statističkim podacima, u Republici Srbskoj je u 2010. godini izvršeno 2.325 prekida trudnoće, što u prosjeku dnevno iznosi 6 abortusa. Međutim, tamna brojka je daleko veća, a pouzdanih statističkih podataka nema. I pored nesporne činjenice da je zakonsko pravo građana da odlučuju o stvaranju i planiranju porodice, smatra se da su navedene brojke ogromne. Iz krajnosti se otišlo u drugu krajnost. Krajnost u kojoj su karijera i sopstveni život po svojim zamislima i planovima bitniji od stvaranja porodice. A da je neplanirani fetus najčešće samo smetnja u ostvarenju planova. Krivično zakonodavstvo može stajati kao brana pred erozijom vrijednosti društva, ali ne samo i bez pomoći. S rješenjem koje je opisano, otvorena su vrata enormnom broju pobačaja, što je moralno i etički neprihvatljivo. Konačno, budući da se etički komitet uključuje tek kada je u pitanju prekid trudnoće nakon 20-e gestacione sedmice, da li to znači da fetus tek tada postaje etičko pitanje, a da to tada nije bio? Sudeći po mnogim činjenicama, tako je. A to je ipak gašenje jednog života prije nego što je i počeo. S jedne strane, etički odbor bi trebao znatno ranije da se uključi i razmatra pitanje prekida trudnoće nego što je to predviđeno pozitivnim propisima. S druge strane, prilikom davanja odobrenja za prekid trudnoće treba biti stroži. Ili će neograničena autonomija volje pojedinaca odvesti kompletno društvo u nestanak. 

Veliki nedostatak u regulisanju protivpravnog prekida trudnoće jeste činjenica da nije inkriminisano bavljenje protivpravnim prekidanjem trudnoće, kao što je učinjeno u, na primjer, zakonodavstvu Srbije. Pregledom sudske prakse može se zapaziti da nema mnogo izvršenih a prijavljenih krivičnih djela protivpravnog prekida trudnoće. Međutim, to istovremeno ne znači da ih nema mnogo. Prema nekim primjerima, čak suprotno.[1]

[1] Pogledati na primjer članak o prekidu trudnoće u 14. sedmici: N. Zarić, Kultura smrti na delu, Dveri srpske, https://www.dverisrpske.com, pristup: jun 2012. godine