Neke istorijske ličnosti i slavni ruski pisci slaveći Novu godinu i Božić osećali su ne manje zadovoljstva nego običan svet
Carevi su se, kako i dolikiuje, provodili po carski. Tako na primer, Veliki knez Jovan III Novu godinu je, istina priznavao za praznik, ali samo za svoj, ali ne i za svoje podanike. Godine 1492. on je zapovedio da da se 1. septembar slavi kao početak crkvene i građanske godine i toga dana su plaćane zarade i dobijali se besplatni obroci. A sam veliki knez je tog dana dolazio u Kremlj i od naroda svoga „od lюda „ primao usmene i pisane žalbe.
Zato je Petar Veliki (1672-1725) poštovao praznik. Posle zvonjave zvona sa Uspneksog hrama , car je svima čestito Novu godinu, svakom darivao po jabuku, a zatim je priređiban vatromet. Dvorjani su sledili njgov primer, upalili su baklje od loja smole kojima s osvetljavali mesto slavlja.
Jekatarina II (1729-1796) je imala običaj da Novu godinu dočekuje u krugu dvorjana na maskenbalu, koji je 31. decembra priređivan u Zmskom dvorcu.
Car Nikolaj I Romanov (1801-1855) je glavnoj carskoj jelki u Crskom Selu u Gatčini lično na simboličan način oblačio odeždu Deda Mraza i čestitao praznik svojim podanicima.
U književnoj sredini su slavlju prilazili stvaralački i maštovito.
Lav Nikolajevič Tolstoj, (1828-1910) bez obzira na izraženu ljubav prema asketizmu, upražnnjavao je zimske praznike, čak i više od toga. Porodica Tolsotojevih je negovala svoje novogodišnje tradicije. „Tolstojevi su uvek proslavljali Božić i Novu godinu“ kaže Tatjana Komarova, vodeći naučni saradnik Doma Tolstoja. -Lasv Nikoljevič je ostao siroče, su podizalsu ga tetka i baka. Godine 1870. , dok su još bile žive njegove tetke, uoči Božića k njima u kuću je uvek dolazio sveštenik iz parohijske crkve i obavljao službu božju u velikoj sobi. A zatim su kitili jelku. Kad je sam Lav Tolstoj stvorio porodicu, pripreme za ove praznike su počinjale ranije. Žena Lava Tolsotoja, Sofija Andrejevna, skupljala je krpice, ljuske od oraha, i s decom kitila jelku.
Kupovali su gole lutke, (nazvali su ih skeletićima), odevali ih kao anđelčiće, vojnike, zečiće. Lav Nikolajevič je uvek voleo da posmtra „izvođenje tih radova „. Uoči Božića u veliku sobu su postavjali jelku. Ali tu decu nisu puštali. Tek posle službe, vrata bi se otvarala i deca iz Jasne Poljane su mogla da uđu kod jelke, a među njima i deca i porodice koja je služila grofa. Svako dete je te večeri dobijao poklon. A zatim bi počinjao karnerval. Prikazivane su predstave, i svi su se, uključujući i Lava Nikolakjevića, preoblačili u kostime. A uoči Nove godine porodica Tolstoj se okupljala oko prepunog stola i iščekivala kad će starinski časovnik koji je kupio u Engleskoj još deda velikog pisca, knez Volkonski, izboti ponoć. Tek što bi otkucala dvanaesta ura, svi su podizali vinske pehare sa šampanjecem i čestitali jedsan drugom Novu godinu.
Za sve značajne praznike kod Tolstojevih su pekli „ Ankinov kolač“. Recept za taj slatkiš donerla je u porodicu Sofija Andrejevna. Ona je bila kćerka moskovskog lekara Andreja Bersa u čiji dom je dolazipo profesor Anke. On je i dao mladoj Sofiji recept tog kolača. Tu poslasticu su pekli od sitnog testa s dodatkom kora limuna, zatim razrezivali na male kolače i prinosili na sto.
Fjodor Mihajlovič Dostojevski, (1821-1881) mada je bio kockar i veseljask, Novu godinu je ipak voleo da dočekuje sa bližnjima i to na starinski način. Ovako opisuje piščev mlađi brat, Andrej Dostojevski, u svojim uspomenama, kako su se „proveli „ 31. decembra 1864. U porodici njihove setsre Aleksandre Dostojevske Golenovske :“Drugog dana beše 31. decembar. Bili smo kod Golenovdskih ujutru, ali ostadosmo do večeri, pa tu dočekasmo i Novu godinu. . . Brat Fjodor bio je u odličnom raspoloženju duha, isto kao i svi prisutni pa smo se vtaili kući daleko iza ponoći kao što i dolikuje kad se čeka Nova godina. . . “
Vladimnir iljič Lenjin (1870-1924) bio je toliko zanet propagandom kominizma pa je tako na dočeku Nove godine pored jelke bio samo dva puta u životu i to na dečjim u Sokoljnjikami koji su protekli u kući u kojoj je žievla njegova sledbenica, saradnica i žena Nadežda Krupska. Te novogodišnje vizite vođe svetskog proletarijata kasnije su opširno opisivane u dečjim knjigama. A 1960. g. čak se i pojavila poštanska marka na kojoj je bilo prikazano kako deduška Iljič oko jelke igra sa dečurlijom.
Josif Visarionovič Staljin (19878-1953) bi obično pred Novu godinu “pošteno gucnuo”i pozivao za bogato postavljeni sto svoje saradnike i glumce da uveseljavaju, inače odlično raspoloženo društvo čiji je štimung nametao «hozяйin»(gazda)-
Nikita Sergejevič Hruščov (1894-1971) i Leonod Iljič Brežnjev (1907-1982 ) koji ga je nasledio su ove praznike obeležavali znatno skromnije. ”Jednom sam imao priliku da dočelam Novu godinu u društvu već uveliko oronulog Hruščova “, priča Viktor Suhodrev, prevodilac Nikite Sregejeviča, i nastavlja :-Nastupila je je 1965. , a Hruščov je, kao što je poznato, već smenjen 1964. U to vreme sam se družio sa njegovom usvojenom kćerkom Julom Leonidovnom Hruščovoj, dobro sam poznavao i njegovog sina Sergeja Hrušćova, kćerku Radu i njenog supruga Alekseja Adžubeja, urednika lista Izvestija. Sergej me je pozvao na doček Nove godine u svoj stan u Ulici Stanislavskog. Bili su pozvani takođe Jula s mužem, Adžubej, a došao je i Nikita Sergejevič s Ninom Petrovnom. Priređena je tako skormna sovjeteska sedeljka. Hruščov je, pošto je nastupila Nova godina, održao zdravicu. Zatim su posle jednog sata on i Nina Petrovna otišli, a mi smo ostali dalje da sedimo. ”
Boris Jeljcin(1931-2007)je takođe dočekivao novogodišnje praznike u porodici. Nekad je na doček pozivao i pop-zvezde. ”Jednom je Jeljcin u svoju rezidenciju pozvao kutne pop-pevače Valerija Leontjeva i Alu Pugačovu “, rekao je ruskom medijima Aleksnadr Bogdanovič, prijatelj Leontijeva”. U to vreme je Valerij Jakovljevič bio uganuo nogu i hodao je na štakama. Tako je i došao kod Jeljcina. To je veoma razveselilo Alu Borisovnu, suprugu presednika Ruske Federacije, Borisa Jeljcina. Leontjev je izlazeći iz kiola ostavio štake, ali ih je uzela Pugačova i pošla hramajući i smejući se s jednom štakom” .