Crna lista u koloru

Takozvane crne liste Evropske unije i Stejt departmenta, odnosno američke vlade, poslužile su lokalnim kriminalcima, jer su preko njih uvidjeli mogućnost za laku zaradu

Nedeljko Đekanović, bivši član Predsjedništva SDS, koji je na ovoj listi od 2004. godine, potvrdio je juče u razgovoru za "Fokus" da je i on bio jedan od onih koji su se našli na udaru reketaša iz Transparensi internešnela, koji su mu u zamjenu "za slobodu kretanja" tražili 10.000 maraka.

Ista priča o anonimnom Mariju, koji se predstavljao kao agent američke CIA i Ljubinku Lekoviću, bivšem program menadžeru TI, ponovila se i kod Đekanovića, samo, što kaže on, za razliku od drugih, nije nasjeo.

- Prvo su mi tražili 10.000 KM da me skinu s "crne liste", a zato što nisam ni mogao, ni htio da dam novac, htjeli su da im kupim dva laptopa. Navodno, trebali su im da se preko njih umreže u bazu EUFOR-a u Rajlovcu i tako "skinu" sve podatke koje oni navodno imaju protiv mene - kaže Đekanović.

Iako nije računarski genije, Đekanović tvrdi da je uvidio podvalu, te im nije htio kupiti ni tražene računare, ali se ipak sastajao s njima i dalje.

- Uglavnom smo se sretali u restoranu "Kazamat" na Kastelu. Kako mi je ispričao samozvani Mario, njegovi korijeni su iz Banje Luke, iako živi u Zagrebu - kaže Đekanović.

Potom su se, priča naš sagovornik, nastavili pozivi Marija i Lekovića na njegov broj telefona, a ono što ga je prenerazilo, bila je činjenica koliko njemu, do tada, dvije nepoznate osobe, znaju detalja iz njegovog privatnog života.

- Pretpostavljam da su i u ovu priču oko navodnog skidanja sa "crnih listi" umiješani isti ljudi koji su ih diktirali i pravili, ljudi iz Banje Luke i RS s uticajem u međunarodnoj zajednici. Između ostalih, i oni iz moje stranke, SDS - naglašava Đekanović.

I dok Leković pobija sve tvrdnje da je učestvovao u "reketiranju", prema našim saznanjima, bivši zaposlenik TI imao je, a ima i sada, vrlo dobre odnose s pripadnicima bivše Državne bezbjednosti i tajnim službama, koje je dolaskom na vlast rasformirala bivša predsjednica RS Biljana Plavšić. Tako je Leković, "dobro čuvane podatke" mogao lako da dobije.

Nedeljko Đekanović, kao i Miloš Lazović, bivši direktor Telekoma Srpske iz Foče tvrde za "Fokus" da se za vrijeme pregovora oko navodnog skidanja sa listi nijednom nisu sastali ni s jednim strancem, već samo s Lekovićem i Mariom, pa vjeruju da su "crne liste" i spremane u "domaćoj kuhinji".

Miloš Lazović je rekao kako je mogao postati prva žrtva Lekovića iz TI, koji mu je u avgustu 2004. godine dogovorio sastanak s takozvanim Mariom, u kafani "Plavi zamak" u Sarajevu.

- Kada sam došao na dogovoreno mjesto, pored šanka u "Plavom zamku", mlađi ćelav čovjek predstavio se kao Mario, i pokazao značku CIA. U razgovoru mi je rekao da treba da obezbijedim 20.000 KM ukoliko želim da budem izbrisan sa "crne liste". U tu cijenu je uračunao i pet hiljada KM za dva laptopa i pet hiljada KM za ostale troškove - kaže Lazović.

Prethodno mu je, kako kaže, Ljubinko dao vizitkartu, na kojoj je svojeručno napisao broj mobilnog telefona.

- Tu kartu čuvam još uvijek i najvjerovatnije će poslužiti u sudskom postupku. Pitao sam ga kako mogu da razgovaram s njegovim nadređenim, želeći da se susretnem s Pedi Ešdaunom, tadašnjim visokim predstavnikom u BiH, na šta mi je odgovorio da u tom slučaju ovaj iznos treba da pomnožim s 20, za svaku narednu stepenicu. Nisu otkrivali tajne o hijerarhijski nadređenima - kaže Lazović.

On ističe da ga je Mario impersionirao poznavanjem njegovih ličnih podataka, što je pored značke CIA po svemu sudeći trebalo da ga učvrsti u uvjerenju da zaista ima posla s američkim agentima, a ne s prevarantima.
Gdje je pobjegao Boris Divjak


Boris Divjak, predsjedavajući Odbora direktora TI za BiH, kako se još zvanično vodi na sajtu ove organizacije, još se ne oglašava po pitanju korupcije u njegovom okruženju, već je tu ulogu preuzeo na sebe portparol Srđan Blagovčanin, koji u ime organizacije koja se zvanično bori "protiv korupcije u svijetu" negira korupciju u svojim redovima.

Prema nekim izvorima do kojih je došao "Fokus", Divjak je "unaprijeđen" prije ove afere i poslan u Avganistan da tamo proučava korupciju, dok je prema drugim izvorima viđen na jednom skupu u Zagrebu.

Žrtve reketaša

Prema do sada poznatim informacijama žrtve reketiranja Transparensi internešnela pored Miloša Lazovića i Nedeljka Đekanovića, bili su i Savo Krunić, bivši direktor "Srpskih šuma", Samojka Đorda, bivši sudija Osnovnog suda u Sokocu, Vitomir Jović, vlasnik firme "Brdo promet", Janko Janković bivši radnik Državne bezbjednosti, kao i vlasnik preduzeća "Parma trejd".