100 GODINA OD DONJORŽANIČKE BUNE (1912-2012)

01.03.2013. god.

Među poznate bune u Vasojevićima početkom 20-tog vijeka spada Donjoržanička buna. Pored ove bune poznate su još Bihorska buna 1901., Veliđanska buna 1906., Luška buna1907., Vinićanska buna 1910., Kaludarska buna 1912. Nalazeći se između turskog utvrđena Jasikovac sa sjevera, moćnog Lima sa zapada i turskog utvrđenja Ržaničko-navotinskog sa juga, složno srbsko stanovništvo ovog sela davalo je žilav otpor turskom okupatoru i dugo vremena služilo kao otvorena vratnica prema slobodnoj Andrijevici ignorišući Ržaničko-navotinsko tursko utvrđenje sa brojnom turskom (nizamskom) posadom.

Na takvu njenu žilavost i gordost je, pored blizine crnogorske granice, bila bila podržavana od hrabrih šekularsko-rovačkih i zagorsko-kaludarskih ratnika. Gustina sukoba i pogibija tokom 1912. nagovještavala je sukobe širih razmjera, a Donjoržanička buna je bila uvod u Prvi balkanski rat 1912.

Pored velikog opterećenja naroda dažbinama, bezakonja i turskog zuluma neposredan povod za Donjoržaničku bunu bila je pogibija turskih korduna na karauli Usovište kod Kapa kaludarskih, a potom i sama Kaludarska buna. U pripremi Donjoržaničke bune uzeo je učešće i aktivni oficir crnogorske vojske Ilija Radisavov Asović, koji je po svom stricu Radovanu poručio Ržaničanima da mogu dobiti oružje na Andrijevicu od pograničnog komesara Radomira Vešovića.

Za oružje su pošla 22 Ržaničanina i to: Asovići - Vaso, Milutin i Gavro, Aković Novica, Bakić Milija, Božović Miličko, Gudovići - Milan, Drago, Bogdan i Petar, Devići - Arso, Vukadin i Novo, Jelići - Krsto i Mileta, Komatine - Mušo, Šuro, Jovan, Milić i Novo, Milošević Milan i Čukić Lazar. Oružje su prenijeli preko Šekulara na Ržanu.

O tim događajima Novo Dević, učesnik bune kaže: ''Šekularci su opsadirali karaulu na Jankovoj glavi više Rovaca. Mi, koji smo imali oružje uhvatili smo krš kod novog groblja i poslali Draga Gudovića da izvijesti našu ustaničku komandu na čijem je čelu bio prvi učitelj Donjoržaničke škole Miraš Dabetić, a u komandi su bili još:pravnik Jevrem Čukić, Mirko Jelić i Radovan Asović. Prilikom opsade karaule na Jankovoj glavi poginuo je Šekularac Milovan Kenjić, a korduni su pobjegli ka Beranama, sreli jednog Gudovića ,pucali ga, ali ga nijesu pogodili''.

Na Ilindan uveče, svi seljani Ržanice pošli su na Andrijevicu i noću se vratili 2. avgusta 1912. Turska vojska je došla u selo i produžila za Pobjenik da bi opsadirali selo. Novo Dević dalje navodi: ''Milutin Dabetić je sa jednim drugom pošao izvijesti Radomira Vešovića da smo pucali na Kordune. Dabetić je pozvao Ržaničane sa oružjem koji su došli u zoru i zauzeli vrhove sela te sačekali i povratili Turke sa borbom. Kasnije je stigla jaka turska vojska sa bašibozukom, napali Ržaničane i istjerali ih iz šančeva. Kasnije su nam došli u pomoć pogranični Šekularsko-trebački bataljon, dvije čete i jedna četa sa Rijeke Marsenića, sa kojim su komandovali Radosav i Boško Marsenić. Komandant Šekularsko-trebačkog bataljona bio je Milo Kenjić. Iz Šekulara su došli sa četama: Radosav Dašić, Mijaile Božović, Panto Aleksić i Ivan Deletić.

Ostala turska vojska kad je čula boj počela je da odstupa iz šančeva sa Glavice. Onda je počeo da puca top na Ržanicu. Boj je bio žestok i bilo je dosta mrtvih''.

U Donjoržaničkoj buni su poginuli: Novica Dević i posječeni su Suro, Miloš, Vaso i Milutin Čukić, Milutin Gudović, Akso, Marko i sin mu, Jolići, Mijaile Đukić sa sinom. Od ženskih su poginule: Velika, Jaglika i Margita Čukić, Marija i Milica Jolić, Grana Mićković i Milica Đukić. Ranjeni su: Milonja i Novica Komatina, Miljan i Petar Gudović i Vaso Raičević. Toga dana je Mileta Asanović zarobio turskog vojnika, a turska vojska je zarobila 30 Ržaničana.

Sjutra dan su mrtvi sahranjeni. A kako dalje ističe Novo Novičin Dević od koga je ove podatke prikupio publicista Radomir P. Guberinić: ''Došli su crnogorski oficiri Ilija Asović i Luka Malević i doćerali nekoliko pušaka –moskovki i municije te razdijelili Ržaničanima. Komesar Vešović je naredio oficiru Mikailu Čukiću da dijeli oružje i drugim selima u Donjim Vasojevićima. Ržaničani su dobili pomoć od Gornjovasojevičke brigade, bataljon Đuličko-andrijevački sa komandirom Stevanom Dragovićem. Granica je bila slobodna sa desne i lijeve strane Lima. Džavid-paša dolazi i preko komesara traži primirje i plaća popaljene kuće i crkvu i sve što je sagorjelo''.

Donjoržanička buna je bila priprema za balkanske ratove i za konačno oslobođenje Berana i Donjih Vasojevića od turskog robovanja.

Izvor
Goran Kiković- glavni i odgovorni urednik Glasa Holmije

Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

PREDHODNA NOVOST

SLEDEĆA NOVOST

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Otišao Gospodu jeromonah Roman (Matjušin)

19. maja na beogradskom aerodromu upokojio se jeromonah Roman (Matjušin) — pesnik sa gitarom, monah i čovek koji je Srbiju nosio duboko u srcu....

Na današnji dan kapitulirao Berlin

9. maja 1945. godine u 00:43 po moskovskom vremenu u Berlinu je potpisana bezuslovna kapitulacija nacističke Nemačke....

U Moskvi predstavljen spomenik Rajevskom

U Moskvi je predstavljen projekat spomenika pukovniku Nikolaju Nikolajeviču Rajevskom, koji će biti postavljen na jugu Srbije....

110 godina od formiranja Prve srpske dobrovoljačke divizije – izložba u Ruskom domu

U svečanoj i dostojanstvenoj atmosferi u Ruskom domu u Beogradu, otvorena je izložba povodom velikog jubileja: 110 godina od formiranja Prve srpske dobrovoljačke divizije. Ova izložba okupila je ljubitelje...

IZLOžBA SLIKA 'PRIHVATANJE' U GALERIJI NARODNOG UNIVERZITETA U VRANJU

Izložba slika tri umetnice - Irene Lazić, Ružice Mitrović i Ivane Stanisavljević Negić biće otvorena u četvrtak u Galeriji Narodnog univerziteta u Vranju. Otvaranje izložbe je zakazano za 18....