Ko raspiruje mržnju kod mladih muslimana?

 Tako smo naišli i na snimak predavanja koje je čovjek najavljen kao publicista, novinar, književnik... održao pred mladim i nešto starijim Muslimanima. Tolika proizvoljnost, ostrašćeost i namjerna netačnost; inače bi zaslužila namjernu ignoranciju, da nije izrečena pred „Mladim muslimanima“ i da ne raspiruje vjersku mržnju među bratskim narodom.

Evo par riječi o tome...

Udruženje „Mladi muslimani“ pokrenulo je inicijativu da se 9. januar, Dan Republike Srpske, proglasi za dan sjećana na genocid nad Bošnjacima. Ovo za dalje ima cilj proglašenje Republike Srpske za genocidnu tvorevinu, odnosno nepomirljivo vezivanje za isti datum i pravljenje razdora između pravoslavnih i muslimana u BiH do daleko u budućnost.

Time bi se osporilo njeno postojanje, uz to što se Republika Srbska se od strane „Mladih muslimana“, poredi sa Hitlerovim Trećim Rajhom, a njene institucije sa nacističkim.

Ukratko o organizaciji „Mladi muslimani“

Osnovani su 1939. godine kao panislamistička organizacija. Nakon njemačko-italijanske invazije na Kraljevinu Jugoslaviju i stvaranja Nezavisne Države Hrvatske, organizacija ostaje lojalna ustaškoj vlasti. Sarađuje i sa zloglasnom Handžar divizijom, a u kontaktu je bila i sa jerusalimskim muftijom Muhamedom Amidom el Huseinom, osnovačem pomenute divizije. Slika govori hiljadu riječi:

Alija Izetbegović bio je pripadnik Handžar divizije, a nakon Drugog svjetskog rata postaje jedan od najistaknutijih vođa „Mladih muslimana“, a organizacija odlazi u ilegalu. Zbog svoje ratne prošlosti od komunističkih vlasti biva osuđen na tri godine robije. Pored njega, komunisti su likvidiraliu ili zatvorili više predstavnika „Mladih muslimana“, zbog njihove saradnje sa fašistima i ustaškom NDH.

„Mladi muslimani“ 1970. godine ilegalno štampaju „Islamsku deklaraciju“ Alije Izetbegovića. Njome će jasno biti rečen stav mladomuslimana, a biće i jedno od dijela koje je ideološki vodilo muslimane u građanskom ratu u SR Bosni i Hercegovini. Devedesetih godina „Mladi muslimani“ obnoviće svoj rad.

Da bi slika bila nešto jasnija o mladomuslimanima, evo šta je o njima mislila Islamska vjerska zajednica, na saboru 14. avgusta 1949. u Sarajevu:

„U posljednje vrijeme, pod plaštom tobožnje vjerske zanesenosti, ponovo je pokušala da djeluje neprijateljska organizacija „Mladih Muslimana“, koja je svoje ilegalne grupice organizovala, radila na obaranju narodne vlasti i spremala terorističke napade radi ostvarenja svojih odvratnih i izdajničkih ciljeva. Panislamizam, parola s kojom su nastupali „Mladi Muslimani“ za vrijeme okupacije a i danas, jeste parola imperijalizma s kojom imperijalisti nastupaju svuda gdje hoće da lome oslobodilačke pokrete naroda u islamskim državama ili gdje razbijaju jedinstvo i slogu muslimana koji žive u sretnoj zajednici sa braćom ostalih vjeroispovijesti.“

Šta je genocid?

Osnovna karakteristika koja neki zločin označava zločinom genocida, jeste izražena namjera da se uništi neka nacionalna, vjerska, etnička ili rasna grupa. Srbi u BiH nisu imali namjeru da istrijebe Muslimane i Hrvate.

Nema nigdje dokumenata ili zakona koji su upereni protiv nesrba, kao što su postojali u NDH zakoni protiv Srba i Jevreja. U BiH se desio građanski rat, a u tom ratu bilo je zločina na svim stranama. Prema tome, ne mogu se samo Srbi kriviti za zločine, a nije zgoreg naglasiti u ime istine da su prve civilne žrtve u BiH bili Srbi.

U ime antifašizma:

Svoje predavanje mr. Fatmir Alispahić, započinje pričom o antifašizmu. Zanimljivo, da „Mladi muslimani“, u čijoj organizaciji je održano ovo predavanje, nose žig fašističke organizacije iz Drugog svjetskog rata. Kako smo gore vidjeli, bili su povezani sa muslimanskom SS divizijom.

Za Dejtonski mirovni ugovor mr. Alispahić kaže da je „uvažio genocid nad Bošnjacima“ i da je „nagradio one koji su kreirali i realizirali genocid“. Dakle, ovdje se propagira antidejtonska ideja. Dejton je doveo do završetka građanskog rata u Bosni i Hercegovini, pa bi prema tome bilo opasno potkopavati ga. Svaki iskren čovjek, koji želi mir i suživot, ne bi trebao da ruši sporazum koji je prekinuo krvoproliće.

Alispahić zamjera ostatku Svijeta da „Bošnjacima nije dao da se brane“. Kao da je neka čudna amnezija pala na gospodina Alispahića, kad se ne sjeća da su strane sile u operaciji „Opremi i obuči“ pomagali upravo bosanske Muslimane. Takođe zaboravlja, da je NATO bombardovao srpske vojne položaje u BiH. Zaboravlja i na sankcije koje su dovele i do umiranja tek rođenih beba u Banjoj Luci.

Šta više, tvrdi da je ostatak svijeta „sudjelovao u genocidu u Srebrenici“. Ovim riječima cijeli svijet je nazvan genocidnim. Najblaže što možemo reći za ovakvu tvrdnju, jeste da je neozbiljna. Neozbiljnost se vidi i iz tvrdnje da je „genocid u biću Dejtonskog poretka“. Toliko ostrašćenosti se ne može naći ni kod neonacističkih organizacija.

Nabrajajući šta je sve genocid, mr. Alispahić zaboravlja da se sve to desilo i Srbima u BiH. Međutim, on to opravdava politikom SDS, SPC i srpske akademske elite i njihovih planova. Dakle, sami su Srbi krivi za svoja stradanja u BiH. Mislimo da bi ovakvom demagogijom bio zadivljen i Gebels. Srbi su krivi i za genocid nad Muslimanima i Hrvatima, a zaboravlja da spomene agresiju hrvatske vojske na BiH i zločine u Sijekovcu i Bosanskom Brodu.

Ali kako će spomenuti to, kad su kasnije Muslimani sa Hrvatima ratovali protiv Srba. Radi boljeg shvatanja situacije u BiH devedesetih godina, donosimo riječi poznatog sociologa Esada Ćimića, o govoru Alije Izetbegovića pred rat u Foči:

„Izetbegović je izgovorio fatalnu rečenicu: Ne slažem se da bude islamska država, mi hoćemo državu Bosnu i Hercegovinu svih naroda i narodnosti, jer Muslimana je još manje od 50%. Iz njega je progovorila njegova Islamska deklaracija u onom, negativnom dijelu i rekao sam tad supruzi: rat je neizbježan...“.

„Prirodni otpor“ Armije BiH

Pošto su Srbi prilikom kreiranja i izvršavanja genocida naišli na otpor Muslimana, oni su, po riječima mr. Alispahića, prirodnim putem nastradali. Dakle, mučeni i ubijani Srbi u Srebrenici, Bratuncu, Mostaru, Sarajevu, Sijekovcu, Brodu, i drugim stratištima su umrli prirodnim putem. Evo jedne fotografije koja pokazuje tu prirodu:

170. godina „genocida“ nad Bošnjacima

Aludirajući na „Načertanije“ Ilije Garašanina, Alispahić tvrdi da su Srbi zajedno sa svojom političkom i kulturnom elitom sprovodili genocid nad muslimanima poslednjih 170. godina. Bez imalo obzira, šire se istorijski falsifikati, i stvara se mržnja kod muslimana ne samo u BiH, nego širom svijeta prema Srbima.

„Načertanije“ nije nikakav genocidni program, već plan oslobođenja i ujedinjenja svih Srba i ostalih slovenskih naroda na Balkanu u jednu državu. Tadašnja kneževina Srbija trebala je biti Slovenski „Pijemont“ na Balkanu. Da nema govora o planu za istrebljenje muslimana u BiH, govori i ovaj citat iz „Načertanija“:

„osim toga mogla bi se kao treći stepen štampati kratka i obšta narodna istorija Bosne u kojoj ne bi se smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavši Bošnjaka. Po sebi se predpostavlja da bi ova istorija morala biti spisana u duhu slavenske narodnosti i sa svim u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka.“

Vidimo da se ovde govori o srodstvu i jedinstvu naroda u Srbiji i BiH bez obzira na vjeru.

Muslimanski istoričar Enver Redžić je u svojoj studiji „Sto godina muslimanske politike, Sarajevo, 2000.“, upozorio da nije produktivno da Bošnjaci svoj identitet grade na tezi vjekovnog genocida.

Istorijski falsifikati mr. Fatmira Alispahića

Najočitiji istorijski falsifikat izrečen na ovom predavanju, jeste brojka da su Bošnjaci izgubili 200.000 ljudi u građanskom ratu. „Centar za istraživanje i dokumentaciju“ na čelu sa Mirsadom Tokačom, utvrdio je, da je u građanskom ratu u BiH, ukupno stradalo 96. 895 ljudi, od čega 57. 696 (59,6%) vojnika i 39.199 (40,5%) civila. Dakle, ukupne žrtve Srba, Muslimana i Hrvata duplo su manje, od brojke koju je iznio Alispahić samo za Muslimane.

Spominje da je u Sarajevu poginulo 11.000 stanovnika, ali nigdje ne pominje da je među njima bilo dosta Srba iz Sarajeva koji su stradali od Muslimana. Nema osvrta na ogroman broj zatvora u Sarajevu za Srbe, privatnih i državnih, u kojima su oni bili mučeni i ubijani.

Spominjući napade na muslimane poslije stvaranja Kraljevine SHS, zaboravlja da kaže da su to bili napadi izrabljivane hrišćanske raje (pravoslavci i rimokatolici) na muslimanske zemljoposjednike. Potlačena raja koja je dočekala slobodu, htjela je i prekid feudalnih odnosa u BiH koji su postojali i početkom 20. vijeka. Vlast Kraljevine SHS slala je vojsku i žandarmeriju da smiruje raju, ali treba spomenuti da je to bio masovni socijalni bunt, a ne vjerski ili etnički sukob.

Za Jugoslovensku Vojsku u Otadžbini, poznatom pod nazivima ravnogorci ili četnici, kaže da je zločinačka i genocidna. Međutim, zaboravlja da su vođu te vojske, generala Dragoljuba Dražu Mihailovića, zapadni saveznici smatrali za vođu otpora fašističkim silama. Zaboravlja odlikovanja koja su dodjeljena Mihailoviću od zapadnih saveznika.

Ali možda se sve ovo uklapa u priču da je cijeli svijet genocidan. Možda sljedbenici SS Handžar divizije s njihove tačke gledišta smatraju zločincima zapadne saveznike, jer su se borili protiv njihovih saveznika Nijemaca, Italijana i Hrvata.

Govoreći o 103.000 stradalih Muslimana u Drugom svjetskom ratu, kaže da su uglavnom stradali od četničke ruke. Međutim, nigdje ne kaže koliko je muslimana stradalo u vojnim formacijama NDH kao i SS divizijama, u borbi protiv antifašista. Ne kaže koliko je Muslimana stradalo u partizanskim jedinicama.

Propušta da kaže da je nekoliko hiljada Muslimana bilo u četničkim jedinicama.
Takođe, ono najvažnije, zaboravlja da spomene zločine Muslimana nad Srbima što je dovodilo i do srbskih odmazdi nad Muslimanima. Ovim ne želimo da opravdamo zločine koji su podčinjeni nad Muslimanima, ali isto tako moramo znati sve činjenice koje govore o međusobnim sukobima Srba i Muslimana.

Na kraju, mislimo da je brojka od 103.000 poginulih Muslimana preuveličana. Procenom popisa „Žrtava rata 1941-1945“ iz 1964. godine, sledi da je u BiH ukupno stradalo između 217.071 i 228.643 Srba, između 50.076 i 52.759 Muslimana i između 12.420 i 13.086 Hrvata. Dakle, znatno manja brojka od one koju je iznjeo Alispahić.

Govori se o „Bošnjačkom antifašizmu“, ali hajde da vidimo kako to izgleda u brojkama. Nacionalna struktura stradalih partizana u BiH je ovakva: Srbi 78,12%, Muslimani 15,99%, Hrvati 4,63%. Treba napomenuti, da su u prve tri ratne godine Muslimani slabo prilazili partizanima. Kada je postalo jasno da Hitler gubi, tada Muslimani kao i Hrvati u BiH masovnije prilaze partizanima. Do tada su Srbi činili apsolutnu većinu u dva pokreta otpora, partizanskom i četničkom.

Ističe se kako je u Foči stradalo mnogo Muslimana, što je tačno, ali i tu se barata raznim brojkama stradalih. Ovdje ćemo iznijeti brojke stradalih ljudi u Foči, za koje se tačno zna ime, prezime, mjesto boravka itd. dakle broj nije konačan: Muslimani 4.924, Srbi 1.046, Ostali 60, ukupno 6.030. Treba napomenuti da u ove brojke spadaju i civili i vojnici, kao i da su odgovorni za njihova stradanja iz raznih vojnih formacija.

Apsurdno zvuči priča o velikosrbskim komunistima u SFRJ, kada znamo da je komunistima glavni neprijatelj bila, kako su je oni nazivali, velikosrbska buržoazija. Pitamo se samo, kako to da velikosrbski komunisti nisu Srbiji pripojili Makedoniju, BiH i dijelove Dalmacije, Slavonije u kojima žive Srbi, te čitavu Crnu Goru?

Kako su dopustili stvaranje muslimanske, crnogorske i makedonske nacije? Kako su dozvolili široku autonomiju do republičkih ingerencija Vojvodini i Kosovu i Metohiji? Zašto su ulagali u BiH, i ostale zaostale dijelove SFRJ u kojima Srbi nisu bili većina?

Sve ovo komunisti su zamjerali tobože velikosrbskoj buržoaziji. Zar je i parola „slaba Srbija, jaka Jugoslavija“, bila velikosrbska propaganda? Inače, ona se pripisuje Lazaru Koliševskom, makedonskom političaru i kasnije disidentu. Stvarno, svašta ima da se čuje na ovom predavanju, ali vrlo malo vjerodostojnih i neizokrenutih stvari.

Zaključak

Nadamo se da ovakva huškačka retorika, neće rasplamsati mržnju kod Muslimana prema Srbima. Takođe, nadamo se da Srbi na ovakvu retoriku neće odgovoriti mržnjom prema Muslimanima. Bosna i Hercegovina je složena država, i treba gledati da situaciju u kojoj se nalazi ne činimo još složenijom.
Zato ovaj napis završićemo stihovima pjesnika Omer bega Sulejmanpašića:

„Pa nosi mu pozdrav vjerni
Zarad sreće, bratskog gleda,
Krv nas veže, a ne d'jeli
Vjera Hrista, Muhameda.“