GODINA VELIKIH JUBILEJA

 

Poštovani čitaoci, ove godine proslavljamo velike jubileje: osam vjekova od postanka manastira ''Đurđevi stupovi'', dva vijeka od  Njegoševog rođenja, sto pedeset godina osnivanja osnovne škole u Andrijevici i sto godina osnivanja beranske gimnazije i sto godina početka od Drugog balkanskog rata. Sve su ovo značajni jubileji koje moramo proslaviti na dostojanstven način. Iako kao narod grcamo u ekonomskoj krizi, najteže nam pada što je većinu naroda zahvatila moralna kriza, pa tako dični Vasojevići, najbrojnije srbsko pleme preko noći postaje ono što nikad nije bilo kroz istoriju. Što bi mudri vladika rekao: ''U pamet se, braćo Crnogorci'', a ja bih rekao: '' U pamet se, braćo Vasojevići'', jer vi nijeste ništa drugo do Srbi, narod svetosavski, pravoslavni. Iako se naš časopis ne bavi dnevnom politikom moramo ukazati na devijacije u našem društvu, pa poštovani čitaoci neće zamjeriti što se osvrnuh na naše moralno stanje pred velike i značajne jubileje.      A šta zapravo slavimo? Manastir ''Đurđeve stupove" sagradi davne 1213. godine župan Stefan Prvoslav, sinovac Stefana Nemanje, u monaštvu sveti Simeon Mirotočivi, i ova svetinja je okupljala srbski narod kroz vjekove u ovom dolimskom kraju i da nije bilo ove svetinje ovaj narod bi nestao. Manastir je bio centar prosvjete i duhovnosti i, da i brojniji narodi imaju ovako stare svetinje, imali bi  čime da se ponose. Istovremeno mnogo je važno da se obilježe dva vijeka od rođenja Njegoša, najvećeg srbskog pjesnika, jer je on zadužio srbski narod. Kada su se Donji Vasojevići oslobodili 1912. godine, poslije 457. godina turskog robovanja, naredne 1913. godine osnovana je gimnazija koja je u proteklih sto godina bila luča prosvjete ovog kraja, a iz nje su ponikli najbolji među nama. Isto tako nije mali jubilej, sto godina od Drugog balkanskog rata, 1913. godine, kada su naši preci išli da bez ikakvog ličnog interesa brane braću Srbijance od Bugara, na Bregalnici i drugim bojištima. Sve su ovo veliki jubileji na koje vas podsjećamo, jer bez prošlosti nema ni budućnosti. Na kraju, sve čitaoce i sve pravoslavne hrišćane pozdravljam našim tradicionalnim pozdravom – Hristos Voskrese, Voistinu Voskrese!