PRAVOPISNA NORMA O DVA PISMA U SRPSKOM JEZIKU KONAČNO RUŠI SRPSKU ĆIRILICU
Aktivista srbskog nacionalnog udruženja SRPSKA AZBUKA je kao direktor svog preduzeća ovako protestvovao kod Ministarstva pravde i državne uprave zbog njegovog kršenja ustavne norme o jeziku i pismu :
Obavestili smo Privredni sud u Beogradu ( PSB) da se ne možemo izjasniti o Predlogu rešenja za ivršenje u predmetu Iv-3646/2013 jer ga je poverilac napisao hrvatskom latinicom u srbskom jeziku, a mi ne želimo da kršimo Ustav Srbije po kome su u službenoj upotrebi srbski jezik i ćiriličko pismo.
Sud nije preduzeo potrebne mere da isti dokument dobijemo na ćirilici, nego je prihvatio latinički dokument poverioca i kaznio nas odlukom da platimo trošak izvršenja.
U svom odgovoru VI Su br. 90/2013 -2 od 21.05.2013. PSB uopšte ne pominje sledeću ustavnu normu o jeziku i pismu ( član 10 ) :
Prvo, stranke su sastavni deo parničnog postupka, bez kojih on ne može ni postojati, pa je očigledno da se obaveza korišćenja ćirilice uz srbski jezik ne može odnositi samo na sud, nego i na stranke.
Drugo, članom 2 Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisama, koji počinje rečenicom „Službenom upotrebom jezika, u smislu ovog zakona, smatra se upotreba jezika i pisama …“, što znači da je izraz „službena upotreba jezika“ isto što i „službena upotreba jezika i pisama“. Dalje, članom 6. Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisama određeno je : „Svako ima pravo da u postupku pred organom, odnosno organizacijom koja u vršenju javnih ovlašćenja rešava o njegovom pravu i dužnosti upotrebljava svoj jezik i da se u tom postupku upoznaje sa činjenicama na svom jeziku.“ To znači da se ne može istovremeno ostvariti i naše pravo da budemo obavešteni na ćirilici, i pravo druge strane da nam svoj zahtev preko suda iskazuje hrvatskom latinicom, iz čega proizilazi obaveza obeju strana u sporu da svoje podneske dostavljaju sudu na ćiriličkom pismu.
I, treće, najporaznije po pravnu struku, sud ne razume osnovni smisao ustavne norme samo jednog pisma u srbskom jeziku kao zaštitu i jedini spas srbskog pisma, a ne držanje ćirilice u državnom kavezu, obavezivanjem samo državnih činovnika da se služe srbskim nacionalnim pismom. Jer, po prirodnoj i opštesvetskoj zakonitosti dva pisma ne mogu opstati u jednom jeziku, pa važi jednakost : srbska ćirilica + hrvatska latinica danas = hrvatska latinica sutra. Suprotno od ovoga što sudovi čine, Ustav ih obavezuje da zakonskim merama utiču na srbski narod da se oslobodi vatikansko-jugoslovensko-titoističkog latinskog jarma, koji je smišljen da sruši ćirilicu kao poslednji bastion odbrane srbskog nacionalnog identiteta .
- Izvor
- Nemanja Vidić, dipl.inž. / FOTO: Aleksandra Tošman
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
19. maja na beogradskom aerodromu upokojio se jeromonah Roman (Matjušin) — pesnik sa gitarom, monah i čovek koji je Srbiju nosio duboko u srcu....
9. maja 1945. godine u 00:43 po moskovskom vremenu u Berlinu je potpisana bezuslovna kapitulacija nacističke Nemačke....
U Moskvi je predstavljen projekat spomenika pukovniku Nikolaju Nikolajeviču Rajevskom, koji će biti postavljen na jugu Srbije....
U svečanoj i dostojanstvenoj atmosferi u Ruskom domu u Beogradu, otvorena je izložba povodom velikog jubileja: 110 godina od formiranja Prve srpske dobrovoljačke divizije. Ova izložba okupila je ljubitelje...
Izložba slika tri umetnice - Irene Lazić, Ružice Mitrović i Ivane Stanisavljević Negić biće otvorena u četvrtak u Galeriji Narodnog univerziteta u Vranju. Otvaranje izložbe je zakazano za 18....
Džingisidi, kako se nazivaju potomci velikog osvajača, činili su političku elitu moćne mongolske države Zlatne horde....
Ostale novosti iz rubrike »
















