Oni govore ruski
Austrija, Švajcarska, Letonija, Bugarska i Poljska- 60 osoba iz čitave Evrope i svi govore ruski . Upravo ruski ih objedinjuje na Međunarodnom forumu predavača ruskog jezika u Poljskoj. Svetlana Kalmikova, novinar „Glasa Rusije“ razgovarala je sa ovim ljudima koje je ruski jezik doveo u Varšavu.
Sa šahom je počela ruska epopeja za austrijskog književnog kritičara, i poznavaoca ruske književnosti Eriha Pojntnera. 80-tih godina, kada je Erih birao svoju buduću profesiju, u Austriji je bio pravi „bum“ i potražnja za svim što je rusko. Zahvaljujući Gorbačovu i njegovoj Perestrojci. Ali, Erih se za Rusiju još ranije zainteresovao. A poltika tu nije igrala nikakvu ulogu.
- Od samog detinjstva igram šah, objašnjava gospodin Pojntner.- Moji heroji su bili Tigran Petrosjan, Mihail Botvinik, Anatolij Karpov i Gari Kasparov. Upravo oni su odredili moju sudbinu. Počeo sam da izučavam ruski jezik, kako bih čitao ruske časopise posvećene šahu. I tek potom sam počeo da izučavam rusku literaturu.
Vremenom je zabava prerasla u profesiju. Erih Pojntner je završio fakultet u Beču, a onda se doškolovao na Filološkom fakultetu u tadašnjem Lenjingradu. Autor je nekoliko radova o ruskoj literaturi. Uz to,njega ne zanima samo klasika, već i neki noviji radovi. Ali, glavno mu je predavanje ruskog jezika i to je ono što on najviše voli da radi. Sekira ga što omladina više uopšte ne čita.
A svoj metod borbe protiv „nečitanja“ našla je koleginica Pojntnera iz poljskog grada Hinuv. Dorota Jasjak je zajedno sa svojim učenicima obrazovala pozorišnu grupu. Sada oni ne uče jezik, već ga igraju. I to vrlo uspešno. Nedavno je trupa profesorke Jasjak pobedila na međunarodnom dečjem festivalu teatara na ruskom jeziku.
Dorota je počela da predaje ruski jezik, pre svega 4 godine. Ali, za to se pripremala dugih 15 godina. 90-tih, kada je Dorota tek završila filologiju na Varšavskom univerzitetu, nije mogla naći posao. Zbog anti-ruskog raspoloženja koje je zahvatilo Poljsku u to vreme, nije bilo onih koji su želeli da izučavaju ruski jezik. Dorota je promenila profesiju i postala knjigovođa. Dugih 10 godina nije mogla da se bavi onim što voli, već onim što donosi novac.
Kada je došlo vreme, Jasjak je odlučila da pokuša, i njen je predmet postao omiljen kod učenika. U početku su samo igrali razne scene kako bi lakše usvajali lekcije i metrijal. A kada bi počinjali da glume, teško ih je bilo zaustaviti. Tako se i pojavio teatar na ruskom u običnoj školi u Poljskoj.
Ona se nada, da će deca koja su se sa ruskim upoznala u detinjstvu, moći da porastu bez uticaja stereotipa, a da u Poljskoj više nikada neće biti nezvanične zabrane učenja ruskog jezika.
Još ambicizioznije zadatke je pred sebe postavila Olga Aleksandre. Stanovnica Švajcarske našla je nacionalnu ideju, koju tako odavno traže i ne nalaze u Rusiji. Olga nije ni filolog niti je profesor ruskog. Ona je prosto Ruskinja. Pre 26 godina se udala i prešla u Švajcarsku da živi. Rodila je decu. Ostalo je pitanje: kako podići decu i naučiti ih ruski jezik, ako živite daleko od Rusije? Tako je i bilo otvoreno prvo rusko obdanište u Švajcarskoj. Danas „Matrjoške“ (babuške) kako je Olga nazvala svoj projekat rade u Cirihu, Montru, Lozani i Ženevi. Ova obdaništa su predviđena za decu koja su rođena u mešanim brakovima.
- Deca iz mešanih brakova ili takozvana deca bilingvisti, osnosno deca koja još od rođenja govore dva jezika, imaju malo veze sa Rusijom, jer žive, naravno usasvim drugoj kulturi, u drugom svetu, okruženju- govori Olga. Naš zadatak je da kultivišemo ono „rusko“ u njima. Kako bi se to dešavalo i u njihovoj duši, kako bioni sebe shvatali kao deo ruskog sveta.
Ali, ispostavilo se da je izučavanje jezika nedovoljno kako bi se deca potpuno identifikovala sa „ruskom dušom“. Trebalo ih i učiti da veruju kao Rusi. Ili makar učiti ih šta je to u šta Rusi veruju i deliti sa njima te vrednosti. Tako su se u Švajcarskoj pojavili letnji pravoslavni kampovi, u koje svake godine dolaze deca iz celog sveta, nezavisno koje su nacionalnosti i veroispovesti.
Učenje ruskog jezika, sa sobom povlači i upoznavanje sa kulturom, govore naši sagovornici. Svako od njih ima svoje „rusko iskustvo“, govori ruski sa svojim, sebi svojstvenim akcentom- u direktnom i u prenesenom značenju.Ali za sve učesnike ovog foruma, ruski jezik nije samo ajdničko sredstvo komunikacije, to je za njih čitav svet.
Ksenija Kasapri,
- Izvor
- Glas Rusije, foto: © Flickr.com/Guillaume Speurt/ss-by-sa 3.0/ vostok.rs
- Povezane teme
- Rusija
- jezik
- obrazovanje
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
19. maja na beogradskom aerodromu upokojio se jeromonah Roman (Matjušin) — pesnik sa gitarom, monah i čovek koji je Srbiju nosio duboko u srcu....
9. maja 1945. godine u 00:43 po moskovskom vremenu u Berlinu je potpisana bezuslovna kapitulacija nacističke Nemačke....
U Moskvi je predstavljen projekat spomenika pukovniku Nikolaju Nikolajeviču Rajevskom, koji će biti postavljen na jugu Srbije....
U svečanoj i dostojanstvenoj atmosferi u Ruskom domu u Beogradu, otvorena je izložba povodom velikog jubileja: 110 godina od formiranja Prve srpske dobrovoljačke divizije. Ova izložba okupila je ljubitelje...
Izložba slika tri umetnice - Irene Lazić, Ružice Mitrović i Ivane Stanisavljević Negić biće otvorena u četvrtak u Galeriji Narodnog univerziteta u Vranju. Otvaranje izložbe je zakazano za 18....
Džingisidi, kako se nazivaju potomci velikog osvajača, činili su političku elitu moćne mongolske države Zlatne horde....
Ostale novosti iz rubrike »
















