Razgovor Gorana Kikovića, glavnog i odgovornog urednika ''Glasa Holmije'' sa Vjerom Mujović, našom poznatom glumicom koja vodi porijeklo iz Vasojevića.
Vjera Mujović (Beograd) je srbska pozorišna i filmska glumica. Pored bavljenja glumom, bavi se muzikom, pisanjem i prevođenjem. Diplomirala je na Fakultetu dramskih umetnosti u klasi profesora Predraga Bajčetića. Pored uloga u Srbiji Vjera Mujović je nastupala i u inostranstvu: Sankt Peterburg, Moskva, Pariz (Dueti, Molinos, Le Bifteck, Spleen). Gostovala je u Rusiji, Ukrajini, na Severnom polarnom krugu, Gruziji, Jermeniji, Švedskoj, Italiji, Grčkoj, Poljskoj, Hrvatskoj, Francuskoj. Snimila je dva muzička CD-a Viens, mini-CD na francuskom jeziku, i Začem, CD ruskih pesama. Dobitnica je nagrada „Mata Milošević“, Zlatni vitez u Moskvi za ulogu Aglaje u predstavi Idiot, a na XXIV festivalu ruske klasike nagradu za najbolje glumačko ostvarenje za ulogu Sonječke, kao i nagrade na festivalu monodrame Zvaigzne u Rigi (Letonija) i tri nagrade na pozorišnom festivalu Wrostja, u Vroclavu, u Poljskoj.
Autor je dve knjige proze: „Registar kreveta, čežnji i opomena“ (Narodna knjiga, 2001) i „Nisam ovako zamišljala život“ (Čigoja štampa, 2007). S ruskog je prevela roman Cinici, A. Marijengofa (Dereta, 2004), dramu A. Getmana (po romanu Nabokova) Dama, kralj, pub, a sa francuskog komad Žaka Duajona Osveta jedne žene.
Neke od pozorišnih uloga u kojima je igrala Vjera Mujović su: Uspavana lepotica, Alisa u zemlji čuda, Princeza Jevdokija u Svetom Savi, Tajken u Ždralovom perju, Serena u Zlom patuljku, Anastazija u Mačoru u čizmama, Mala razbojnica u Snežnoj kraljici, Jevdokija u Carevom zatočniku, Dženis Vikeri u Uticaju gama zraka na sablasne nevene, Tobi Krekit u Oliveru Tvistu, Ana od Austrije u Tri musketara, Sonječka Holidej M. Cvetajeve, Lena u Bergmanovoj sonati, Mogli u Knjizi o džungli, Magdalena u Domu Bernarde Albe, Judita u Hebelovoj Juditi, Silvija Plat u Trunu u oku, Aglaja u Idiotu, Lolita Vladimira Nabokova, Olga u komadu Višnje u čokoladi, Madam de Turvel u Opasnim vezama. Živi u Beogradu. Rado se odazvala da govori za ''Glas Holmije'' i da nas upozna podrobnije o svom životu i radu, držeći se gesla: '' Ponosna sam što sam Vasojevka''.
KIKOVIĆ: Kao javna ličnost koja potiče iz Vasojevića kako bi ste Vasojeviće opisali nekome ko nas malo poznaje?
MUJOVIĆ: Požrtvovani, srdačni, svesrdni, obaviješteni, umreženi!
KIKOVIĆ: Koliko često posjećujete Vasojeviće i Crnu Goru, s obzirom da živite i radite u Beogradu?
MUJOVIĆ: Nažalost, rijetko, ali, u djetinjstvu sam u Vasojevićima dugo tokom mnogih ljeta, pa mi je to zalog za sadašnjost. Ta Vasojevićka divljina i surovost prirode je uvijek samnom, taj duh me uvijek prati i snaži. Nadam se da ću ubuduće opet više dolaziti u Vasojeviće, u Lijevu Rijeku, u moje Stupove!
KIKOVIĆ: Dali ste ponosni na svoje Vasojeviće i šta ste uradili kao javna ličnost da afirmišete ovaj danas dosta zaboravljeni i zapostavljeni kraj?
MUJOVIĆ: Moja porodica, naročito brat, angažovali smo se oko obnove Vasove crkve. Mi smo bili donatori za zvonik. A moj brat Ivan Mujović je organizovao i svečanu slavu, preslavu Svetog Aleksandra Nevskog, tim povodom je objavio i knjigu o aktuelnom- Vasovoj crkvi, Aleksandru Nevskom i Vasojevićima. Toj proslavi je prisustvovao i ambasador Srbije u Crnoj Gori Zoran Lutovac, kao i crkveni zvaničnici. Ja sam, i kao glumica, dala svoj doprinos.
KIKOVIĆ: Koje su Vaše poruke čitaocima ''Glasa Holmije'' ?
MUJOVIĆ: Kako bi Andrić nekako rekao, da prepričam- '' Budite radosni, jer nisu svi ljudi rđavi kao što rđav čovek misli. Budite radosni, jer minut čiste radosti znači više nego dani i meseci našeg života provedeni u mukama prohteva.''
KIKOVIĆ: S obzirom da je naš časopis ''Glas Holmije'' došao i do Vas, recite nam kakvo je Vaše mišljenje o njemu?
MUJOVIĆ: Dopada mi se što čuvate tradiciju i istoriju, a s druge strane, što idete u korak sa vremenom i radite na promovisanju časopisa. Odolijevate površnosti ozbiljnim istraživačkim tekstovima i budite radoznalost čitalaca da i oni prošire svoja znanja.