Grčka je stupila u EU 1. januara 1981. godine postavši deseta država-članica Evropske unije. Ozbiljnih protivnika ove odluke tada nije bilo: većina stanovništva je očekivala da će se podići nivo života, kao i porast ekonomije i smanjenje stope kriminala. Za Grke je posebno privlačna bila pripadnost «evropskoj porodici».
Šta je Grčkoj dalo članstvo u Evropskoj uniji? Danas se na ovo pitanje može odgovoriti nedvosmisleno. Ništa dobro. Čak i pristalice «evropskog puta» priznaju da je zemlja u toku poglednjih godina praktično u potpunosti izgubila nacionalni suverenitet, da se odrekla samostalne spoljne politike i da je dospela u finansijsko ropstvo. Najslikovitije je situaciju u Grčkoj okarakterizovao ugledni jerarh Grčke Pravoslavne Crkve mitropolit Mesogejski i Levreotikijski Nikolaj: «Uzeli su nam naš nacionalni identitet, osećanje sopstvenog dostojanstva, a posle toga su nam uništili i ekonomiju.»[1]
Po podacima uglednog atinskog lista «To Vima», krajem prvog polugođa 2013. godine državne dužničke obaveze Grčke su dostigle 321 milijarde evra. Dakle, samo u 2013. godini spoljni dug zemlje se povećao z 16 milijardi evra. Još za 18 milijardi je porastao u periodu od juna do decembra 2013. godine.
Čak i zvanična statistika svedoči o osiromašenju stanovništva, kolosalnom porastu nezaposlenosti i višestrukom povećanju stope kriminala. U godinama članstva u EU uništena je grčka industrija. Kolosalni udarac je zadat i grčkoj poljoprivredi.
Pre ulaska u EU Grci su izvozili poljoprivredne proizvode, a sad ih uvoze. Ranije je Grčka imala nekoliko fabrika za proizvodnju šećera i nekoliko velikih fabrika trikotaže. Sad nema nijednu. Nekada su u zemlji bila razvijena brodogradilišta, a sad su praktično nestala. Direktive EU su dovele do smanjenja ribolova, proizvodnje pamuka, vinogradarstva i mnogih drugih oblika poljoprivrede.
Posle ulaska u Evropsku uniju za Grke su određene kvote koje su uvedene kako ne bi bilo prevelike proizvodnje robe: treba proizvoditi toliko mesa (i ne više!), toliko mleka, breskvi, pomorandži i maslinovog ulja, inače se plaća kazna. Usled toga je najozbiljnije nastradala proizvodnja vina u zemlji. Plodno drveće i vinogradi koji nisu ušli u kvote bili su posečeni.
Ušavši u jedinstvenu Evropu Grci su se odrekli toga da zemlja sama podmiruje svoje potrebe i počeli su da se uklapaju u opšteevropsku podelu rada. Gradili su postindustrijsku ekonomiju s dominantnom sferom usluga, zbog čega su ih evropski činovnici hvalili i stavljali na treće mesto u EU po tempu ekonomskog rasta posle Irske i Luksemburga.
Zbog ovakve politike udeo usluga u BDP zemlje je porastao sa 62 (1996. godine) do 75 (2009. godine) procenata, a udeo industrije je znatno smanjen. Međutim, tada niko nije obraćao pažnju na ovo, pošto su krediti obezbeđivali prilično visok nivo prihoda osnovne mase stanovništva.
Kad je Grčka primana u EU morala je da prihvati uslov da promeni odnos prema svojini i upravljanju svojinom, kao i da privatizuje strateška preduzeća koja kontroliše grčka država.
U Grčkoj je 1992. godine usvojen zakon o privatizaciji koji se odnosio na oko 700 preduzeća. Do 2000. godine je privatizovano 27 velikih preduzeća, među njima i 5 glavnih banaka u zemlji. Udeo države u Narodnoj banci je tada pao na 50%, a do 2010. g. – na 33%. Za bankama su prodati telekomunikaciona kompanija, fabrike građevinskih materijala i prehrambena industrija. Čak je i proizvodnja poznatog konjaka Metaxa pripala britanskom Grand Metropolitan. Država se povukla iz pomorskog saobraćaja koji daje veliki prihod i počela je da rasprodaje morske luke.
Danas poverioci od Grčke ne traže samo ekonomske, već i političke ustupke: da smanji vojsku, da odvoji Crkvu od države, da obezbedi prava imigranata-pripadnika drugih vera.
Po programu o privatizaciji koji je usvojen na insistiranje evropskih činovnika Grčka treba da se izbavi od 80.000 objekata koji se nalaze u svojini države. U aktivu koja treba da bude prodata na aukciji ili da «promeni profil delatnosti» dospeli su pravoslavni hramovi, bolnice, zatvori i poljoprivredna dobra.[2]
Slučajevi otvorenog mešanja u unutrašnje stvari Grčke od strane poverilaca su vrlo mnogobrojni. Na primer, predstavnici nemačkih vladajućih krugova su već više puta preporučili Grčkoj da «razmisli o prodaji nekoliko ostrva koja joj pripadaju». U godinama članstva u EU usvojen je čitav niz antihrišćanskih zakona: legalizovani su abortusi, ukinuto je da nedelja bude neradni dan, uzakonjeni su «slobodni saživot» i homoseksualni brakovi.
Ekonomska kriza je predstavljala teško iskušenje za Pravoslavnu Crkvu. Zbog nedovoljnog broja sveštenoslužitelja zatvaraju se hramovi (posebno u slabo naseljenim delovima zemlje).
Uskoro će pod pritiskom Brisela biti usvojen novi «antirasistički zakon». Nacrt zakona se odnosi na «zaštitu» osećanja onih koji mogu biti uvređeni ispoljavanjem «preteranog» patriotizma od strane Grka. Za vređanje pripadnika druge vere, negiranje Holokausta i druge pojave ksenofobije prete krivično gonjenje i realne zatvorske kazne. Po rečima mitropolita Ftiotidskog Nikolaja, sad će se Grci «plašiti da izraze svoju ljubav prema domovini», neće smeti da ističu primere narodnih junaka «zbog toga što će to povređivati osećanja dece muslimana ili Albanaca».
Nacrt novog «antirasističkog zakona» takođe predviđa cenzuru tekstova bogosluženja Strasne sedmice, između ostalog, i Jevanđelja.[3]
_____________________________________________________
[1] Mitropolit Mesogeйskiй i Lavreotikiйskiй Nikolaй. Cerkovь ne sozdaet storonnikov, Cerkovь sozdaet svяtыh // https://www.pravoslavie.ru/smi/58377.htm // https://www.agionoros.ru/docs/427.html
[2] Krizis v Grecii: Kreditorы hotяt «pereprofilirovatь» pravoslavnыe hramы // https://www.pravoslavie.ru/smi/63843.htm // https://www.agionoros.ru/docs/751.html
[3] Zakon, obъяvlяющiй oskorbitelьnыmi «vыraženiя» iz Evangeliя, gotovяt v Grecii // https://www.pravoslavie.ru/news/66309.htm // https://www.agionoros.ru/docs/845.html