Novi rat na Starom mostu

Diverzantska četa Mostarskog bataljona prilikom sljedećeg granatiranja Starog grada postaviće tri antitenkovske mine u centar mosta i aktiviraće ih, simulirajući direktne pogotke.

Ovo je dva dana prije rušenja Starog mosta u Mostaru, 7. novembra 1993. godine, naredio komandant Četvrtog korpusa Armije RBiH, Arif Pašalić, u namjeri da krivicu za rušenje spomenika kulture, pod zaštitom UNESKO, prebaci na pripadnike Hrvatskog vijeća odbrane.

U dokumentu pod oznakom "vojna tajna strogo povjerljivo", koji je u posjedu "Fokusa", navedeno je i to da Pašalić zadužuje dežurnog oficira za informativno-političku djelatnost i bezbjednost da u trenutku rušenja obezbijede snimatelja, kameru i punjenje baterija.

- Snimak dostaviti svim medijima i predstaviti ga kao napad agresorske hrvatske vojske - naredio je Pašalić i o tome obavijestio Štab vrhovne komande Armije RBiH.

Uz napomenu da o ovome ne smiju govoriti, Pašalić je svim subjektima kojima je naređenje proslijeđeno naredio da dokument unište.

Pašalić je u uvodnom obrazloženju ovog naređenja naveo da je, poslije pregleda izviđača Prve mostarske brigade, utvrđeno da je most ozbiljno oštećen u prethodnom granatiranju.

Ne može se koristiti ni popraviti, ali je za propagandne svrhe neophodno obezbijediti snimanje njegovog pada, kako se ne bi usljed granatiranja sam urušio po noći, navedeno je u naredbi.

Stari most srušen je 9. novembra 1993. godine, navodno, pod granatama, ispaljenim sa strane Hrvatskog vijeća odbrane. Slike rušenja zaštitnog znaka Mostara i Hercegovine, podsjetimo, obišle su svijet.

Rušenjem Starog mosta bavio se i Haški tribunal u predmetu protiv šestorice Hrvata iz bivše Herceg-Bosne. Prvooptuženi u tom slučaju bio je komandant HVO general Slobodan Praljak, koji je tokom haškog procesa uspio da se odbrani od optužbi za rušenje mosta.

General Praljak uvijek je odbacivao krivicu za rušenje Starog mosta, prvo zbog činjenice da tog 9. novembra 1993. godine nije ni bio komandant tenkovske jedinice, koja je, navodno, osula paljbu po mostu. Naime, Praljak je, objasnio je to jednom prilikom, razriješen dužnosti dan ranije. U intervjuu jednim hrvatskim novinama objasnio je da svi znaju ko je izdao naređenje za rušenje, ali da niko nema petlje da to javno kaže.

- Osnovane su sumnje da je rušenje mosta organizovano i snimano iz političkih razloga, radi ocrnjivanja i osude HVO i hrvatskog naroda za kulturocid i druga nedjela u Mostaru, poput rušenja ostalih mostova i pravoslavne crkve, koju su, pouzdano se zna, minirala tri muslimana u odorama HOS - upozorio je naš izvor iz zapadnog Mostara.
Kako je poginuo Arif Pašalić

General Arif Pašalić poginuo je 26. aprila 1998. godine u saobraćajnoj nesreći kod Drežnice, na putu Mostar - Sarajevo. U sudaru su učestvovali Pašalićev džip, putničko auto i kamion. Udes se desio pod veoma sumnjivim okolnostima, poslije njegovog svjedočenja u Haškom tribunalu, gdje je počeo objašnjavati cijelu situaciju na mostarskom ratištu.

Dobro upućeni izvori i danas tvrde da političkom Sarajevu nije odgovaralo ono što bi general mogao da kaže u drugom pojavljivanju pred Haškim tribunalom.

Na novom svjedočenju nije se pojavio, jer je nastradao, a poznata je registracija vozila učesnika u udesu, samo imena vlasnika i ljudi u udesu ostali su u tajnosti mostarske policije. Čudno je i to što je Pašalićeva supruga, Hafiza, preživjela udes, iako se nalazila u kobnom automobilu opel frontera.

I bivši direktor federalne Obavještajno-bezbjednosne službe Munir Alibabić otvoreno je govorio da su pojedini komandanti Armije RBiH, od Srebrenice do Bihaća, umirali pod čudnim okolnostima, te su istinu o ratnim događajima odnijeli u grob.
Misterija Hodžić

Naređenje generala Arifa Pašalića o miniranju Starog mosta u Mostaru juče je s adrese advokat.hodzic@gmail.com upućeno na adrese nekoliko medija u BiH i Hrvatskoj. U pratećem obrazloženju navedeno je da je u saradnji s odbranom generala Slobodana Praljka medijima proslijeđen ovaj dokument iz advokatske kancelarije Saliha Hodžića iz Tuzle.

Advokat Hodžić odmah je demantovao da ima bilo kakve veze s odbranom generala Praljka, te tvrdi da dokument nije nikad vidio.