Sušica kao bolest ili sjeme pomirenja?

U centrima dva najveća grada muslimanskog dijela Efbiha, Sarajevu i Tuzli, stoje table na kojima se kaže da su "srbski zločinci" ili "srbski fašistički agresor" tokom rata zlum činili nad nedužnim življem. Granatama. Jednovremeno, u istim tim gradovima od rata na ovamo se na najširem mogućem društvenom frontu ciguliga "multietnićka prića" u kojoj smo mi svi jednaki, puni ljubavi i perspektive za suživot.

Frontal će dalje u tekstu prenijeti bez ikakvih izmjena, osim preslovljavanja na zvanično pismo jedinog ćiriličnog portala zapadno od Drine, saopštenje u kojem se poziva na još jedan marš po uzoru na onaj srebrenički, ovaj put takođe u Birču, odnosno ka toponimu Sušica u Vlasenici.

Na ovaj način želimo pokazati, po ko zna koji put, da smo drugačiji od efbihovskih medijskih ratnih huškača i lažova epskih razmjera, jer obilježavanje nečijeg nevinog stradanja nikad ne može nanijeti štetu tako uzvišenom i humanističkom idealu kakav je Republika Srbska i njeno stvaranje.

Pri čitanju poziva-saopštenja za učestvovanje u Maršu povratka putem spasa i pri pogledu na fotografije koje su pošiljaoci istog prikačili uz e-pismo, prvo što pada u oči, osim jezika netolerancije, jeste da pomenuti visoko cijene šta je na temu Sušice rekla potpuno kompromitovana i jasno politička institucija kakav je tzv. Međunarodni sud u Hagu za ratne zločine na teritoriji bivše SFRJ.

Mirite se sa Holanđanima?

Možda muslimani Birča i Podrinja imaju nekih neraščišćenih računa sa Holanđanima koji su im puštali da iz navodno demilitarizovanih zona pod njihovom zaštitom čitav rat vrše koljačke pohode u okolna srbska sela i opet se pod njihovu zaštitu vraćaju. Zbog toga su vjerovatno i podnijete tužbe protiv Holandije i njenih vojnika? No, to neće ni malo izmiriti pravoslavne i muslimane koji se zbog te vjerske razlike međusobno ubijaju još od turske okupacije do danas.

Potrebno je da dvije strane, koliko god je to mirnije moguće, sjednu i porazgovaraju o prošlosti i naprave neki plan za budućnost, jer nije dopustivo da se jedna strana ponaša kao da joj je sve dozvoljeno. Ne samo da radi šta god želi, već ne pokazuje ni najmanju želju da razumije motive i pokuša da shvati kako i druga strana ima svoje viđenje i svoje jednako bolne žrtve.

Svake godine u Srebrenici se pravi estradna priredba i tv-igrokaz FTV i BHT u kojem se u najmanju ruku pretjeruje i laže; te se dovode hiljade vrlo agresivnih ljudi koji uzvikuju ekstremno nasilne parole i prijetnje miru, srbskom narodu i državi na čijoj se teritoriji nalaze. U isto to vrijeme, šaka jada od porodica na vjeru izašlih i mučki pobijenih vojnika u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, pri polaganju cvijeća na neobilježeno stratište mora štititi kordon policije od više stotina ljudi, koji uzvikuju slične parole kao što to čine i po Republici Srbskoj. U njoj ih, dok vrijeđaju i prijete, eto nove ironije, štite upravo iste te srpske policijske snage.

Kako to vodi ka pomirenju?

Frontal će prvi reagovati na sve one koji budu pokušavali bilo koga da spriječe u nastojanju da ožali svoje mrtve i pošalje poruku da se zločini ne zaborave i ne ponove. Problem je što se ta spremnost i tolerancija cjelokupnog srbskog naroda i institucija Republike Srpske, koristi za poticanje međunacionalne mržnje, nasilne incidente i provokacije, nakon kojih se šalju političke poruke koje udaraju na same temelje mira, odnosno Dejtonskog sporazuma.

Još uvijek su svježe ljetošnje slike razularene rulje koja progoni policajca na dužnosti u Prijedoru, kao i uporna kampanja "bijelih traka" u potpunosti zasnovana na lažima. To, u kombinaciji sa vehabijskim naseljima, uglavnom osnovanim na granici Srpske ili u srbskim etnički očišćenim selima kao što su Bočinja ili Gornja Maoča, definitivno legitimno treba da u bezbjednosnom smislu zabrine mirne stanovnike Republike Srpske. Ko se ne sjeća, iznenadnim i masovnim klanjanjima, te vezanjima zastava i protivljenju federalnom i multietničkom uređenju SFR Jugoslavije je i počeo rat 1992. godine.

Dok Srbi predano u Efbihu skidaju sa retrovizora parkiranih automobila vjerske ili nacionalne oznake, kako ne bi ostali bez karoserije, vjetrobrana ili guma; po Republici Srbskoj, nju samu može pljuvati kome god se prohtije. Dok muslimanski političari u Mostaru nastupaju protiv doktrine "dvije škole pod jednim krovom", u Republici Srbskoj im je malo čak i kada Ministarstvo prosvjete i kuluture kapitulira, već i dalje zloupotrebljavaju muslimansku djecu i ne šalju ih u škole. Čak i kada dobiju prava kakva Srbi po Efbihu nemaju.

Ovakva prostačka politika, a ne razvijanje kulture sjećanja, batina je sa dvije strane. Sa jedne jasno poručuje da Dejtonska BiH nema budućnost i da će prsnuti usljed muslimanskog agresivizma i hegemonizma po entitetskim granicama iz 1995. godine; a sa druge će možda čak i tradicionalno tolerantnu srpsku zajednicu mobilisati da se zapitaju zašto onda oni ne organizjuju Marševe povratka. Recimo u Tarčin?

Možda zato što bi to bio marš bez povratka, pogotovo u Bočinju ili Maoču, ili što bi u slučaju sukoba sa "policijom FBiH-a" učesnicima bilo glupo da grupno uzvikuju: U ime oca i sina i svetoga duha! ili Isuse Hriste! ili Liturgija - Bože pomozi...

U nastavku, kako smo obećali, donosimo saopštenje "Saveza logoraša u BiH, Medžlisa Islamske zajednice Vlasenica i Preporoda Vlasenica, koji organizuju obilježavanje 22. godišnjice zatvaranja logora Sušica u Vlasenici".

Sušica i 22 godine

Obilježavanje 22. godišnjice od zatvaranja vlaseničkog logora Sušica biće organizovano u subotu 20. septembra 2014. godine.

U subotu 20.09.2014. godine u nekadašnjem vlaseničkom logoru Sušica biće obilježena 22. godišnjica od zatvaranja ovog logora za Bošnjake Vlasenice i Podrinja.
Kroz logor Sušica u periodu 1992. godine, prošlo je više od 8.000 Bošnjaka Vlasenice i Podrinja.

Logor Sušica je u periodu od maja do kraja septembra mjeseca 1992. godine bio regionalni logor za Bošnjake Sjeveroistočne Bosne.

Kroz logorske torture Sušice su prošli Bošnjaci iz Rogatice, Sokolca, Han Pijeska, Žepe, Vlasenice, Milića, Zvornika, Bratunca, Srebrenice, Šekovića i Kalesije.
U logoru je ubijeno više od 1.600 osoba, dok su mnogi doživjeli najgora maltretiranja, silovanja, iživljavanja i deportacije u ostale logore za nesrbski narod, najprije u Batković, a nerijetko su Bošnjaci izvođeni na ratne linije kao živi štit.

Do sada su samo tri osobe osuđene za zločine počinjene u logoru Sušica. Haški tribunal je 2005. osudio Dragana Nikolića Jenkija, bivšeg upravnika Sušice, na 20 godina zatvora, dok je Sud BiH osudio Predraga Bastaha i Gorana Viškovića na ukupno 40 godina zatvora za zločine počinjene u Vlasenici i Sušici.

U presudi izrečenoj Nikoliću, Haški tribunal je ustanovio da su, nakon granatiranja okolnih sela i izazivanja smrti brojnih civila, srpske snage zauzele Vlasenicu 21. aprila 1992. godine:

“Kao rezultat toga, mnogi Bošnjaci su izbjegli sa ovog područja. Oni koji su ostali, deportirani su ili uhapšeni. U junu 1992. godine, srpske snage su podigle zatvorenički logor Sušica. Žene i djeca su uglavnom ostajali u logoru prije nego što su prisilno preseljeni na obližnje bošnjačke teritorije.”

“Tokom njihovog boravka tamo, žene su silovane. Između kraja maja i septembra 1992. godine, u logoru Sušica je u zarobljeništvu držano najmanje 8.000 civila. Mnogi muškarci su ubijeni, uključujući i 140 zatvorenika koji su ubijeni u septembru 1992. godine”, stoji u presudi.

U okviru obilježavanja 22. godišnjice zatvaranja logora Sušica, predviđen je memorijalni pohod od kladanjske MZ Turalići prema vlaseničkom logor Sušica. Trasa pohoda od Kladanja do Vlasenice prolazi pored nekoliko masovnih i sekundarnih grobnica, kao što su Ogradice i Debelo Brdo.

Autobus za učesnike pohoda "Marš povratka putem spasa" polazi u 05:30 sati u subotu 20.09.2014. godine ispred Hotela Tuzla. Za učesnike iz Živinica polazak je u 05:50 sa raskrsnice kod OMEGE. Autobus za prijavljene učesnike iz Kladnja polazi sa raskrsnice Vitalj u 06:30.

Dodatne informacije zainteresovani učesnici mogu dobiti na email moja.vlasenica@gmail.com ili na telefhone:
061727464
066645495
056733361 MIZ Vlasenica.

Organizator obilježavanja 22. godišnjice zatvaranja logora Sušica su Savez logoraša u BiH, Medžlis Islamske zajednice Vlasenica i Preporod Vlasenica.