Srbijanski ili srbski
Koliko je meni poznato, spor oko upotrebe prideva „srbijanski“ ili „srpski“ potiče iz 1882. godine, kada je Kneževina Srbija postala kraljevina, a kralj Milan Obrenović krunisan za kralja. Ubrzo nakon krunisanja, kralj je iz Beča dobio zahtev u kome Austrougarska ističe da kralj „ne može biti srbski, već srbijanski“, odnosno da svoj kraljevski pridev zasnuje na teritorijalnoj, a ne etničkoj odrednici, budući da Kraljevina Srbija nema jurisdikciju nad Srbima van Srbije. Habzburška monarhija je sebe smatrala domovinom Srba prečana, pa je izraz „srbski“ doživljavala kao odraz pretenzija Srbije na sve Srbe. Ne zaboravimo da tada ni Vojvodina ni Kosovo i Metohija nisu bili Srbija. Otuda su verovatno pre svih Austrougari uvek insistirali na pridevu „srbijanski“ jer im je svaka Srbija bila velika i ideja o ujedinjenju svih Srba u jednu državu „velikosrbijanska“, što je kod Srba u Srbiji izazivalo doživljaj da smo „mala“ Srbija. To je zvanična politika Austrougarske – da se ostali Srbi, rasuti po drugim državama, odvoje od Srba iz Srbije, da se, nedajbože, Srbija ne proširi teritorijalno tamo gde žive i ostali Srbi. U toj funkciji je i nametanje latinice kao jedinog pisma za sve Slovene (da se pokaže da se ti Srbi razlikuju od braće u Srbiji) u Austrougarskoj carevini.
Termin „srbijanski” prvi put se pojavljuje u izdanju „Srbskog rječnika“ Vuka Karadžića iz 1852. u značenju nem. Einer von Serbien, odnosno „neko iz Srbije“ i sa napomenom u vojv., to jest u vojvodstvu.
Srbijanac može imati više značenja. U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori njime se označavaju ljudi koji žive u Srbiji, bez obzira na etničku i religijsku pripadnost, dok u Vojvodini označava žitelje uže Srbije.
Setimo se divnih stihova Branka Radičevića iz pesme Đački rastanak: Srbijanče ognju živi / ko se tebi još ne divi...
Ovaj izraz je predmet mnogobrojnih polemika, kako lingvističkih, tako i političkih. Često se osporava kao stran srpskom jeziku, a u centralnoj Srbiji, na koju se najčešće odnosi, mnogi ga smatraju uvredljivim. Zašto je to tako, nije jednostavno odgovoriti. Sociolingvistička i psiholingvistička istraživanja o tome nikada nisu rađena.
Na isti način neki Albanci doživljavaju slovenizovan izraz Šiptar kao uvredu. Uvođenjem imena „Šiptari” htelo se istaći jedinstvo albanskog naroda Jugoslavije i Albanije. U praksi je suprotno prvobitnim namerama izraz poslužio upravo za razlikovanje pripadnika albanske narodnosti u Jugoslaviji od Albanaca u Albaniji i ostalih po svetu. S vremenom ovaj naziv stiče negativnu konotaciju. Otuda od 1968. dolazi do prestanka upotrebe naziva Šiptari i uvođenja jedinstvenog nacionalnog imena Albanci.
Slično reaguju i Nemci kada ih nazivamo Švabama.
U filologiji nema zabune, tu je stav prema terminu „srbijanski“ jednoglasan. O tome su za „Politiku“ svojevremeno pisali Ivan Klajn i Egon Fekete. Sada smo zamolili profesora dr Milorada Dešića da nam i on kao pravopisac nešto kaže o tome.
Gradimir Aničić,
- Izvor
- / vostok.rs
- Povezane teme
- Srbija
- jezik
- obrazovanje
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Danas je konačno počelo emitovanje kanala RT Balkan na platformi MTel u svim gradovima Republike Srpske....
Poseta je organizovana uz podršku Centra za međunarodnu saradnju „Rusko-balkanski dijalog“ i «Rusko-balkanskog centra za poslovnu saradnju i kulturu»....
U aprilu u Rafineriji nafte Pančevo prerađeno 336 hiljada tona sirove nafte...
NIS investirao 4,9 milijardi dinara u istraživanje nafte i gasa...
U Srbiji je 9. maja 2026. godine na TV «Belle amie» prikazana premijera filma «Mariupolj: Ruski grad». Ovaj unikalni događaj planski se poklopio sa 81. godišnjicom pobede u Drugom...
Skoro 60 odsto Evropljana više ne smatra Vašington pouzdanim partnerom, pokazuje nova anketa fondacije Bertelsman...
Ostale novosti iz rubrike »















