ČOVJEK !

Povodom proslave Dana dobrovoljnih davalaca krvi obraćam se svim davaocima u Republici Hrvatskoj kao i dolje navedenim primaocima ovoga pisma sa ličnom čestitkom i svjedočenjem o Čovjekovoj humanosti, plemenitosti i solidarnosti.
 
Crveni križ Hrvatske - Zagreb, Crvenog križa 14, predstojnik Jadranko Crnić
Zavod za transfuzijsku medicinu - Zagreb, Petrova 3, ravnateljica Irena Jukić
Crveni križ Zagreba - Zagreb, Ilica 223, ravnatelj Dušan Matić
Hrvatska biskupska konferencija, Zagreb, Kaptol 22, msgr. Josip Bozanić
Ured Predsjednika Republike - Zagreb, Pantovčak 241, gosp. Stjepan Mesić
 
 
 
ČOVJEK !
 
Po osjećaju i zanimanju sam Jugosloven, ali ne štrosmajerovog tipa, kao i stotine hrvatskih muževa u 19 stoljeću. Najunosnija ideja povijesnog karaktera zaokružila je svoj teritorij zahvaljujući jugoslavenstvu, velikim ljudima, velikim žrtvama i velikom Čovjeku.
 
Čovjek, kako to zvuči gordo, rekao je Maksim Gorki, ali samo ako je Čovjek sa veliko Č. To nije lako biti i zato rijetki za tu gordost šegrtuju.
 
Čovjek se ne rađa, nego Čovjekom se radom postaje, to govori naš najveći filozof Milan Kangrga. Navodi biti Srbin, Hrvat, Slovenac, Bošnjak itd. još ne znači biti Čovjek. Najveća je vrijednost prirode što je izrodila Čovjeka. To je njezin najveći dar, a Čovjekov najveći dar je misao, um, razum, mašta. To dokazuju najveći mislioci, neimari civilizacije. Fichte, Hegel, Marx i drugi spekulativni filozofi darovali su metodologiju spekulacije otkrića i osnažili spekulaciju, maštu, vidovitost. Oni su najveći darivatelji jer su druge učili darivanju. Darivati mogu samo oni koji spoznaju što daruju, zašto daruju i kome daruju.
 
Čovjeka uzimam kao najveći dar prirode i njegov je najveći dar obnova darivanja. On je svojim darivanjem spreman dosegnuti najuzvišenije, najvrednije, najdragocijenije sebe i sve dijelove do posljednje kapi krvi. On ima svijest za sebe, po sebi i o sebi. Zbog toga je on jedinstven fenomen. Kada umire pojedinac ispravno se kaže da umire dio čovječanstva. Ako umire nasiljem, to je smrt pogubnija. Ako umire nemarom, slučajem, izlječivom bolešću; to je naš grijeh, naš nemar, naša nebriga, naš sram, poraz našega razuma.
 
Zaboravljamo da smo jedan rod. Postoji poznati silogizam: Svi su ljudi smrtni! Sokrat je čovjek – Sokrat je smrtan! Međutim, ono što je Sokrat dao ljudima – darivao, učinilo ga je besmrtnim kao oca etike, moralnosti, ćudoređa. Definirao je pojam dobrote, poštenja, časti i postao besmrtan. Za Melita, suca koji ga je osudio da popije otrov, kuvara - znaju rijetki, a za Sokrata znaju svi pa i oni koji nisu filozofi, samo zato što je bio darivatelj. On je žrtvovao sebe, ne da kvari potomke, mladež, nego da popravlja svijet. Dakle, tko zna za njega; Giordana Bruna, Gallileja i mnoge druge neimare, velike pjesnike, stvaraoce i izumitelje, taj zna moć Čovjekova uma, zna što je dar i koju blagougodnost donosi, a ti su bili spremni na svaku žrtvu.
 
Što je pojedinac prema općoj dobroti, prema dobrobiti, ako to ne shvaća – nijema je životinja. Mnoge donacije (npr. štrosmajerova, mimarina, kolarčeva, zuzuričina i druge), dar su generacijama i narodima, mjesta okupljanja, učenja i divljenja.
 
Kad dajem vlastitu krv neznanom pacijentu Čovjeku, osjećam radost poput rađanja jer nekome život olakšavam, boli smanjujem, nadu povećavam, osjećam punoću ljudskosti. To je samo jedan dio radosti rađanja života.
 
Ima li išta veće i  uzvišenije nego  pomoći Čovjeku u nevolji, a dosada sam 112 puta tu radost doživio i ne mogu Vam to dočarati nego preporučiti, probajte da to uzvišenje sami doživite, a istinski želim da taj čin radosti još toliko puta ponovim. Ja to hoću, želim i ponosim se time, jer kada nemam drugih materijalnih dobara, dajem svoje najvrednije – krv, a u nas se kaže: Tako je dobar da bi i krvi dao!
 
Mogu s ponosom reći da je Čovjek moja religija. Ja se njemu molim, Čovjeku dakle, obraćam, povjeravam, njime se zaklinjem, njega štujem i obožavam, njemu se klanjam i divim, njega volim, njemu se nadam i njega darujem.
 
Time dokazujem da sam Čovjek izvana i iznutra – kompletan. Time dokazujem da sam dio ljudskoga roda, a mnogo je trebalo napora, razmišljanja da to spoznam. A znati ljubiti bljižnjega svoga, znači da si Čovjek. Imam tisuće uzora u historiji koji stalno šapću u meni: nastavi, ustraj – budi vazda Čovjek, gord i ponosan što to možeš, što to znaš i što to prakticiraš.
 
Svim bićem prezirem nemar, nebrigu, asocijalnost koja nas guši, činimo tehnološka čuda, a kod nas umiru nemarom tisuće. Prošle godine u Osijeku je umro moderni rob koji je govorio nekoliko jezika, a njegovi robovlasnici ne znaju ni svoj vlastiti. Koje li javne sramote!
 
Krv je dragocjena supstanca, ali temelj je života sisavaca. Njezina suština dobiva veće značenje što se zna da njegov um, glavu i mozak opskrbljuje sa trećinom krvi, njegovim razumom određuje se solidarnost, a solidarnost među ljudima odredila je društvenost, međuzavisnost i postale su konstutivni osnovi življenja Čovjeka.
 
Računa se da bi afrički kontinent mogao riješiti tekuće nevolje naroda i ljudi unovačenjem evropskoga otpada – reciklažom. Niti velike knjige, niti najveći učitelji nisu snažni koliko praktična spoznaja što je Čovjek, otkuda dolazi, kuda smjera i dokle je stigao. Samo onaj tko tako razmišlja i djeluje, reklo bi se: Imao se zašta roditi i razloga za živjeti!, tako pomaže sebi i drugima istovremeno. Zato se Čovjek postaje radom, učenjem, praksom.
 
Rekoh i ponavljam, Čovjek je za mene najveći dar prirode i zaslužuje najviše počasti i poštovanje, jer on jedini misli, planira, programira, kreira. On jedini poznaje svoju prošlost, sadašnjost i predviđa budućnost. Njegovi darovi uma i razuma, savršenstvo su prirodnih moći. Zbog toga Čovjek zaslužuje najveću odu vječne himne radosti, jer samo Čovjek stvara čuda i čuđenje pa kako da mu se ne klanjamo. Te bajke, te novele, skaske, drame, romani, tragedije, te velike slike, skulpture, te velike građevine (npr. minulih civilizacija Maja, Azsteka, piramide, feničanska i grčka kultura itd.), vječno stimuliraju o progresiji ljudskoga roda, postajući opće dobro Čovjeka. Taj hod na druge planete istovremeno zadivljuje i sablažnjava jer nismo riješili neke elementarne probleme. Taj ritam - sve brže, sve jače, sve više, sve dublje - postavlja pitanje granica moći uma i razuma.
 
Davati krv znači otvarati nade, a život praktično dokazuje da nada posljednja umire, a Čovjek je rođen da živi što dulje, što bolje i što slobodnije.
 
Osjećam se slobodnim što svoju krv slobodno svojom voljom drugom Čovjeku sa radošću dajem.
 
 
Zagreb, 16. oktobar 2006.    Stefan Nemanja Rašanin
 
 Zašto je knjižica za davanje krvi u SRBIJI na krvatskoj latinici? Zašto su podaci o davaocima krvi na krvatskoj LATINICI???


Stefan Nemanja Rašanin
kontakt:+385 91 5533720
041@SRBskaĆirilica.SRB
 
  https://album.cirilica-beograd.rs/picture.php?/2129/category/Stefan_Nemanja_Rasanin  

Stefan Nemanja Rašanin je član SRBskog nacionalnog Udruženja ĆIRILICA!
https://ćirilica-beograd.srb
https://ćirilica-beograd.org.srb
https://srbskaćirilica.srb
https://srpskaćirilica.srb
https://srbska-azbuka.srb
https://srpska-azbuka.srb

I ove godine je u planu akcija Krv za ĆIRILICU u Beogradu za 24. maj 2012. godine, na slavu Udruženja Ćirilica, u kojoj će učestvovati i Stefan Nemanja Rašanin.
https://album.cirilica-beograd.rs/picture.php?/1201/category/krv_za_cirilicu