28.07.2013. god.
Rekonstrukcija je reč koju slušamo nedeljama. No, ni oni koji je koriste neretko ne znaju njeno pravo značenje. U pitanju je izraz koji je u politički jezik ušao 1865. godine, pred karaj Američkog građanskog rata, a označavao je dubinsku promenu društveno-političkog sistema na prostoru poraženih secesionističkih država SAD. Kako izvorno tako i do naših dana, rekonstrukcija ne označava – kao što se često pogrešno misli – bilo kakve promene ili obnovu, već isključivo izgradnju nečeg radikalno novog na mestu nečeg prevaziđenog.
Uzgred budi rečeno, pomenuta američka rekonstrukcija nije dala rezultate koji bi opravdali termin koji je zbog njih uveden. Promene su bile kozmetičke a ne suštinske. Crnci na Jugu formalno više nisu bili robovi, te su mogli da se odsele na Sever, ali ako bi ostali na Jugu, u praksi su, sve do druge polovine 20. veka, ostajali potpuno marginalizovani i isključeni iz političkih tokova.
Nije uspeo ni jedan drugi, još poznatiji pokušaj rekonstrukcije. U pitanju je sovjetska Perestrojka (bukvalno znači rekonstrukcija). Ne samo što je propala, već je sa sobom povukla i SSSR, odnosno prostor „istorijske Rusije“. Ona je preživela pad carizma sa kojim je i rođena te pod čijim žezlom je narasla do šestine kopnene mase planete. Dobila je novo ime i društveno-političko uređenje ali je i komunistička federacija, uz brojne mane koje je imala, ipak bila neka vrsta velike ruske države. A onda je došla rekonstrukcija, čiji rezultat je bila totalna dekonstrukcija (raspad). Inače, u pitanju je izraz koji se takođe pojavio krajem 60-ih godina 19. veka u SAD, kao ironičan naziv za neuspeh tamošnje rekonstrukcije (u tom kontekstu dekonstrukciju ne treba mešati sa istovetnim filozofskim pojmom koji je uveo Ž. Derida).
Sve u svemu od pokušaja rekonstrukcije do njene propasti, i to ponekada sa fatalnim posledicama za državu, samo je jedan korak. O tome svedoči istorija. Srećom, kod nas, bar za sada, konsekvence ipak ne mogu da budu tolike. Pričamo samo o običnoj rekonstrukciji vlade, a ne nekakvom nastojanju da bude ostvaren rizični „kopernikanski obrt“. Ako se pojedini političari okliznu tokom ovih naših nadigravanja oko vlade, oni će se zasigurno ugruvati, ali se zbog toga neće zatresti državni temelji. Ipak, nastaviće da trunu! A sve ima svoj kraj, pa i trule države i neodgovorne nacije. One ne nestaju preko noći, ali se to pre ili kasnije desi pa je istorija prepuna njihovih grobova. Ne možemo večno ovako nakaradno da egzistiramo. Otuda, ne smemo više da ignorišemo suštinske probleme ove zemlje dok se bavimo sekundarnim pitanjima!
Da prerano ne bi završili na jednom od grobalja istorije, krajnje je vreme da se uzmemo u pamet. Moramo da počnemo da rekonstruišemo našu Srbiju umesto da se nadvikujemo, preganjamo i zamajavamo. Iz dana u dan nas je sve manje, privredna situacija je više nego sumorna, dok nacija tone u dubine parališuće apatije. U takvim okolnostima nema vremena za gubljenje. Što pre moramo da okončamo političku agoniju, sprovođenjem novih izbora ili realizacijom takvih promena u vladajućoj koaliciji koje bi omogućile da dobijemo izvršnu vlast koja deluje kao jedinstven tim a ne skup prikrivenih neprijatelja.
Samo takva vlada imaće kapacitet da se ozbiljno suoči sa našim ključnim problemima. A da bi u tome uspeli, naši političari moraju da ustaju i ležu sa rečima demografija i ekonomija, te da svu svoju energiju posvete tim fenomenima od vitalnog značaja za opstanak nacije. Oni koji sada zagovaraju rekonstrukciju vlade, ako nameravaju tome da se posvete, biće zapamćeni kao državnici od kalibra. Uprotivnom, i njih čeka istorijska etiketa na kojoj piše: obični politikanti.
Izvor: Novosadske Novine
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Moskva mora da izoštri nuklearno odvraćanje, revidira doktrinu i porazi Kijev kako bi sprečila širi rat sa Zapadom i silama NATO-a...
Izraelski špijuni po narudžbini mešali su se u izbore na Kipru i u Sloveniji...
Čini se da se moć Ukrajine menja iza kulisa...
Ono što su SAD i Izrael videli kao brzu kampanju, Iran vidi kao borbu za opstanak. Troškovi rastu, a kraj se ne nazire....
Analizirajući razloge rastuće globalne tenzije poslednjih godina, ne može da se ne obrati pažnja na dosledan niz odluka političkih elita zapadnih država koje su dovele do degradacije režima kontrole...
Posle dana „šatl diplomatije“ sa Kijevom, Vašington ide direktno u Moskvu – zaobilazeći EU i proveravajući koliko Zelenski može da se odupre američkom pritisku dok se linija fronta urušava....
Ostale novosti iz rubrike »