Osjećam – boli: anestezija za bebu prije prekida trudnoće

 „Govorite vašem djetetu još dok je u stomaku jer već od tog i tog mjeseca ono može da čuje vaš glas i da vas prepozna. Puštajte mu tu i tu muziku jer je dokazano da ona doprinosi razvoju djeteta kao i cvijeća.“ Svako od nas je makar jednom u životu pročitao tekst ili poslušao neku emisiju navedenog sadržaja tako da je priča već svima poznata.


Da li u njoj ima istine?

U sedmoj nedelji trudnoće (između 42. i 49. dana od začeća) uspostavlja se operativnost refleksnog nervnog luka. Funkcije koje obuhvata refleksni nervni luk podrazumevaju funkciju nekog mišića. To može biti fleksor (pregibač), ekstenzor (opružač) ruke ili noge, ali i mišići koji okružuju mokraćnu bešiku (vezano za mokrenje), rektum (vezano za defekaciju), respiratorni mišići, mišići koji okružuju zenicu (refleks zenice na svetlost) i slično. Dakle da bi se proizvela reakcija mišića treba da postoji receptor, koji registruje impuls, od kojeg ide periferni produžetak neurona, čiji centralni produžetak, prenosi impuls ili na interneuron (kod složenih refleksa) ili na motorni neuron kičmene moždine (kod prostih). Akson motoneurona odvodi nadražj do mišića što rezultira kontrakcijom mišića. Receptori refleksnog luka mogu biti u mišićima ili koži. [1]

Očigledno je da su od sedme gestacijske nedelje razvijeni izuzetno složeni nervni sistemi i ostali organi koji omogućavaju da dijete već u ovom dobu može da prima i „procesuira“ vanjske uticaje i da na njih reaguje. Roditelji znaju da su njihova djeca prije rođenja pokazivala izvjesne reakcije na određenu vrstu zvukova ili dodira i za to im ne treba dokaz niti mišljenje bilo koje nauke – to je život.

I svi ostali koji se odriču poziva na blagodat da postanu roditelji, treba da znaju da dijete prije rođenja takođe može da osjeća bol. Ova naučna činjenica je zakonom priznata u najmanje devet država SAD-a a od prošle nedelje i u Vašinkton distriktu, kroz tzv.  Pain-Capable Unborn Child Protection Act. Naime, bivajući svjesni činjenice da dijete može da osjeća bol, zakonodavci u ovim državama su donijeli takve zakone koji postavljaju pred klinike koje vrše prekide trudnoće obavezu da djetetu starijem od dvadeset gestacijskih nedelja trudnoće daju aneseteziju prije nego ga ubiju prekidom trudnoće. Faktički ovi zakoni znače zabranu prekida trudnoće nakon nastupanja 20- te nedelje trudnoće.

U Republici Srbskoj je širok spektar razloga zbog kojih se trudnoća može prekinuti i nakon desete gestacijske nedelje trudnoće. Oni se odnose na tzv. medicinske indikacije koje obuhvataju teško narušeno zdravlje žene i potrebu njenog liječenja i na teške duševne ili tjelesne nedostatke djeteta, zatim se odnose na tzv. krivične indikacije koje obuhvataju trudnoće nastale izvršenjem krivičnog djela silovanja (ali samo u slučaju kada je žena žrtva), i tzv. ostale psiho socijalne indikacije.

Što se tiče medicinskih indikacija već smo vidjeli sa jedne strane da nije dokazano da prekid trudnoće doprinosi terapiji čak ni kod najtežih bolesti i da npr. hemoterapija ne škodi razvoju bebe, i sa druge strane da prekid trudnoće strahovito povrijeđuje majku povećavajući joj šanse za suicid za 248 % (Finland National Research and Development Center for Welfare and Health) i za rak dojke za 50 % (Institut za rak). Kada je riječ o duševnim i tjelesnim nedostatacima bebe kao osnovu za prekid trudnoće vidjeli smo da je u pitanju svirepa prenatalna diskriminacija ove grupe ljudi koja je sličnim metodama i iz istih razloga ali u daleko manjem obimu bila ubijana od strane nacista. Takođe smo vidjeli da moderne države poput Španije se odriču eugenike.

Što se tiče krivičnih indikacija vidjeli smo da prema važećem zakonodavstvu dijete nije ništa krivo za zločin svoga oca te ne može za njega ni odgovarati kao i to da o postojanju krivičnog djela može da odlučuje smo sud a nikako zdravstvena ustanova.

„Kada se utvrdi postojanje psihosocijalnih indikacija za prekid trudnoće.“ Ko kada ih utvrdi, ljekari ginekolozi? Na osnovu čega, krvne slike? Iz zakona prizilazi pozitivan odgovor na postavljena pitanja što je krajnje negativno i nestručno. Upravo ova odredba Zakona o uslovima i postupku za prekid trudnoće dovodi do toga da je u Republici Srbskoj moguće prekinuti trudnoću iz bilo kog razloga do trenutka samog rođenja djeteta.

Zar to nikoga ne boli?

[1] pogledati: Embriologija, drugo izdanje, Josif  Milin, Nada Mihić, Dušanka Dobanovački, Gostimir Mihać, Novi Sad, 2000. str.101, 106, 107 i 108.