Početna stranica > Novosti
Košarić Aleksandar

Goli otok je samo jedna priča o tome kakav smo mi Srbi narod i priča o stvaranju najposlušnijih Titovih čuvara!

Da, Goli otok je bio pun Srba i Crnogoraca. Procentualno ih je bilo apsolutno najviše u ukupnom broju onih koji su robovali u tom paklu od jadranskog ostrva. I procentualno ih je bilo najviše u odnosu na broj Srba i Crnogoraca u posleratnoj Jugoslaviji. A među njima bilo je i apsolutno najviše, u odnosu na pripadnike drugih nacija, visokih i najviših društvenopolitičkih rukovodilaca i visokih vojnih rukovodilaca, starešina (generala, visokih oficira, oficira).
Goli otok je samo jedna priča o tome kakav smo mi Srbi narod i priča o stvaranju najposlušnijih Titovih čuvara!
19.08.2013. god.
I to je činjenica o kojoj se nekad nije smelo ni razmišljati ni rodu rođenom o njoj bilo šta šapnuti. Proteklih sam dana u Večernjim novostima pratio feljton o stradanjima na Golom otoku. I to uglavnom Italijana. I u tom su feljtonu (u stvari u skraćenoj verziji jedne knjige o Golom otoku) Srbi i Crnogorci najbrojniji stradalnici. Srbi, visoki civilni i vojni rukovodioci u Srbiji. Srbi, visoki društvenopolitički rukovodioci u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Crnogorci iz Srbije i Crne Gore… Da, Goli otok je bio pun Srba i Crnogoraca. Tada sam, u vreme tog otoka zla, bio dete. Kasnije sam najpre nešto načuo o tome. A onda sam se i načitao. I neke od stradalnika upoznao. Ali ne i napričao s njima o njihovim stradanjima. To – ne! Iako život ne bi bio život da ne ne piše i svoj život o životu svakog čoveka ponaosob. Pa mi je tako jedan od tih stradalnika, koji je završio i pravni fakultet i bio sjajan trgovački putnik knjigama jednog velikog izdavačkog preduzeća, davno, davno postavio pitanje: Zbog čega mi, Srbi, Crnogorci u tolikom broju na Golom otoku? Šta smo mi to tako strašno grešili i zgrešili? Voleli Ruse, Staljina? To nije pravi razlog. Skrivali koze, mast, žito? Ni to nisu pravi razlozi. Zavodili i ljubakali žene visokih i od sebe viših rukovodilaca? Ne i ne! Jer Staljin nikad ne bi ni napao Jugoslaviju. To je državni vrh veoma dobro znao.

A šta je onda razlog? pitao sam tada, davno.

Da se slomi kičma pobednicima. Da oni koji su u ratu podneli najveće žrtve, a to su Srbi i u Srbiji, i u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, i ne pomišljaju na bilo šta osim na poslušnost, poniznost i na potpunu pokornost volji vođe.

A do uzdizanja volje vođe na pijedestal apsolutne njegove volje, na vrhu Dedinja, vođa će se penjati uz bespogovornu i apsolutno najbrojniju podršku upravo Srba i Crnogoraca. I upravo će se oni obračunavati sa onim svojim sunarodnicima koji budu smetali. Ma i prst ako se ukaže na bilo koga ko i misli drugačije.

I taj pametni i načitani čovjek s knjigama, upita, još tada: Šta je to u našem biću, u biću Srba i Crnogoraca pa ih se, pa nas se može nagovoriti da pratimo, dojavljujemo, prijavljujemo, cinkarimo? I da smo se onako s radošću slali na Goli otok? I da smo se na njemu onako divljački, zverski iživljavali nad drugima i najviše i najkrvoločnije nad svojima, nad sobom? I da smo bespogovorno pristajali da budemo i na ovoj i na onoj strani tog strašnog i najmonstruoznijeg ljudskog zla? Zla u čoveku za čoveka.

Vođa je znao (i oni koji su ga savetovali) zbog čega je imao Edvarda Kardelja pored sebe, u Beogradu, a Vladimira Bakarića u Zagrebu. Vođa je znao zbog čega je dao resor unutrašnjih poslova Aleksandru Rankoviću, svojoj desnoj ruci. Zbog čega je tu, u blizini, a na pristojnom odstojanju držao Petra Stambolića, Krcuna, Canu Babović, Svetozara Vukmanovića, i dole: Blažu Jovanovića… Vođa je znao zbog čega je dozvolio da se u Zagrebu Bakarić obračuna sa Radom Žigićem i Duškom Brkićem.

I šta je to u našem biću, nastavljam pitanjem, da smo ga, vođu naime, doveli u Beograd, iz Beograda ga vozom otpremili za Krupanj i Stolice, dočekali ga u oslobođenom Beogradu, cvećem i samo cvećem ga dočekivali kad se vraćao s putovanja, pa smo mu mi, i Srbi i Crnogorci, pre svih, organizovali sletove, organizovali smo mu obračune sa samima sobom, pisali mu pesme i priče, slikali ga najlepšim vizantijskim i holandskim bojama, klesali ga iz najlepših mramora, pevali pesmice o njegovom jastuku s plavim i belim ljubičicama… I niko vođu nije bolje čuvao od nas samih. A čuvali smo ga od sebe izdajnika, od sebe pete kolone, od sebe onih koji smo skloni skretanju s puta…

A tadašnji generali, proslavljeni naši ratni komandanti armija, korpusa, divizija, Peko, Koča, Milan Žeželj, Kosta Nađ, Đoko Jovanić, Pavle Jakšić, Veljko Kovačević… ćutali, slušali, izvršavali… velim ja. Šta bi drugo. A onda su, šezdesetih godina, kad su shvatili da ni ćutanje ne može da traje večno, neki nešto i prigovarali. I mnoge je odmah odnela smena s visokih komandnih dužnosti i uputila ih u zaslužene penzije.

Da, Goli otok je bio pun Srba i Crnogoraca. A mnogi smo mi i tada, i kasnije – ćutali, slušali, izvršavali. I bili doušnici, dojavljivači, prijavljivači, egzekutori…

I ako se ne nađe neko ko će umeti da nas preobrati, da nas izvede, izleči, da nas vrati na put reda, rada, kulture i poštovanja samih sebe, pre svih – neće nam biti spasa.

Jer, zaista, šta je to u našem biću, biću Srba i Crnogoraca? Eto smo i odmakli stotinu godina jedni od drugih. Šta je to u nama? I dokle će to da traje? 
 


  • Izvor
  • Intermagazin


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Međunarodni olimpijski komitet saopštio je da je odluka „zasnovana na dokazima i stručnim procenama“...


Neverovatno finale u skoku uvis obeležilo je Svetsko prvenstvo u Tokiju, a srpska atletičarka Angelina Topić osvojila je bronzanu medalju. Finale je dva puta prekidano zbog jake kiše, ali je...

 „Kada smo dobili poziv iz Brazila da učestvujemo na Svetskom prvenstvu, jedino smo selektor i ja verovali da je to ostvarivo. Govorili su da smo ludi, da nećemo uspeti...


"Kada smo dobili poziv iz Brazila da učestvujemo na Svetskom prvenstvu, jedino smo selektor i ja verovali da je to ostvarivo. Govorili su da smo ludi, da nećemo uspeti...

"Kada smo dobili poziv iz Brazila da učestvujemo na Svetskom prvenstvu, jedino smo selektor i ja verovali da je to ostvarivo. Govorili su da smo ludi, da nećemo uspeti...


Na Atletskom stadionu u Kraljevu danas je održan prvi dan Prvenstva Srbije za seniore, uz učešće čak 260 takmičara iz cele zemlje. Publika je uživala u vrhu...


Ostale novosti iz rubrike »
BTGport.net - u1
Pružite zaposlenima vrhunsku ishranu uz Ordera - Topli obrok

SLIKA SEDMICE

WEB SHOP
WebMaster

DjEVOJKA DANA